U tvornici Olimpias tekstil u Osijeku radi oko 400 radnika u smjenama po šest i osam sati, koje se izmjenjuju 24 sata dnevno, šest dana u tjednu. U svakom trenu u pogonu je minimalno 30, a u vrijeme prve i međusmjena oko 150 ljudi koji svakodnevno putuju s posla i na posao. Radnici postavljaju pitanje je li proizvodnja skupih džempera nužna za život i važnija od njihova zdravlja i zdravlja njihove obitelji.

Do danas je u Hrvatskoj 713 osoba zaraženo koronavirusom. Kako bi smanjila međuljudske kontakte i širenje zaraze, Vlada RH poduzela je neke mjere zaštite, poput ograničenja javnog prijevoza i zatvaranja trgovina i uslužnih djelatnosti koje nisu nužne, uz apeliranje da se zatvore i firme koje ne moraju raditi. No, osječki Olimpias tekstil, tvornica koja proizvodi pletenu odjeću za talijanski modni brend Benetton, otvorena je 24 sata dnevno, šest dana u tjednu, pa radnici postavljaju pitanje je li proizvodnja skupih džempera nužna za život i važnija od njihova zdravlja.

U tvornici radi oko 400 radnika u smjenama po šest i osam sati, što znači da je u svakom trenutku u pogonu minimalno 30, a u vrijeme prve i međusmjena oko 150 ljudi – zaposleni u uredima, mehaničari, čistači, programeri, radnici na strojevima.

Svaki radnik dobio je prošli tjedan masku (ispletenu u pogonu Olimpiasa) koja se mora svakodnevno prati i peglati, a može se upotrijebiti najviše pet dana. U “Uputi za rukovanje sa pamučnim higijenskim maskama” piše da ta vrsta omogućava minimalnu zaštitu i da nije pogodna za uporabu u blizini ljudi zaraženih virusom COVID19, nego da usporava širenje bolesti i poboljšava higijenu. Osim maski, dobili su i rukavice, ali mnogima je zbog prirode posla teško u njima raditi. Radnica s kojom smo razgovarali dezinfekcijska sredstva navodi kao jedinu pozitivnu mjeru.

“Dobijemo sredstvo za dezinfekciju svaka dva sata, dezinficiram ruke, sve što mi je otvoreno, lice, vrat, podlaktice, škare, sredstva s kojima radim, da se što više zaštitim. Strojeve nitko ne čisti, ne briše, svatko ih dira, ne znam gdje je tko bio. Jako puno nas je, puno se krećemo. Ne znam zašto uopće radimo. Ne znam gdje je maska bila, predivo koje imamo je iz Italije.”

Uz upute kako koristiti masku radnici su dobili i par savjeta za disciplinu, npr. držati sigurnu udaljenost, ne ići na zabave, roštilje i sl. Svjesni su preporučene distance od 2 metra, no u ovakvoj gužvi, kažu, to je nemoguće održati. Nije jasno ni po čemu se odlazak na zabave i roštilje razlikuje od rada u punoj smjeni i svakodnevnog putovanja na posao i s posla, osim što rad stvara profit.

“U hali imamo dva WC-a koja su u upotrebi na nas toliko. Dođem u WC, u njemu nagurano četvero-petero, piše na svakim vratima držite razmak, ali kako kad ima samo par metara prostora. Tako je i među strojevima”, kaže radnica koja je htjela ostati anonimna.

To što su nam podijelili letke na kojima piše da moramo prati ruke nije nikakva zaštita, to smo radili i prije. Maske, rukavice i sredstva dobili smo tek ovaj tjedan, a tri tjedna prije, kad se virus pojavio u Hrvatskoj, nitko ništa nije poduzeo.

Poslodavac je neke radnike poslao na prisilni godišnji – one starije od 60 ili one koji nemaju vlastiti prijevoz, a ne mogu putovati busom zbog ograničenja javnog prijevoza. Neki radnici se snalaze kombinirajući privatne aute, što također nije sretno rješenje u situaciji kad treba maksimalno izbjegavati kontakte. Drugi radnik s kojim smo razgovarali rekao nam je da su se nadređeni, kako firma ne bi gubila na produktivnosti, dosjetili jednom radniku stroj dovesti kod kuće.

Radnici nisu zadovoljni zaštitom i organizacijom rada na poslu, a ni činjenicom da moraju raditi. Neke druge osječke firme koje nisu vezane uz prehranu i nužne djelatnosti su zatvorene, pa smatraju da svakodnevnim odlaskom na posao i dolaskom kući smanjuju mogućnost zaštite članova svoje obitelji koji ne rade. Problematičan je i odnos poslodavca prema njima – sastanak o mjerama zaštite održan je na otvorenom, jer se nadređeni boje zaraze, a nije ih briga za to što radnici riskiraju svoje zdravlje u pogonu.

“Na sastanku smo svi izašli van, pa su nam objašnjavali da nema mjesta panici i da su napravili sve što se tiče zaštite. To što su nam podijelili letke na kojima piše da moramo prati ruke nije nikakva zaštita, to smo radili i prije. Rekli su da onaj tko se osjeća ugroženim može slobodno ostati kod kuće, nitko neće dobiti otkaz, ako je netko bolestan bolje da ne dolazi. Maske, rukavice i sredstva dobili smo tek ovaj tjedan, a tri tjedna prije, kad se virus pojavio u Hrvatskoj, nitko ništa nije poduzeo. U nekim firmama su mjerili temperaturu radnicima, ali kod nas nema vremena da se to organizira. Da smo svi u strahu, jesmo”, kaže radnica.

U petak su u firmi kao dodatnu mjeru poduzeli preraspodjelu dijela radnika po smjenama – ukida se noćna smjena za bojaonu te se radnici raspoređuju u prvu i drugu, a dio mehaničara će se iz prve smjene prebaciti u drugu. Također, dijelovi pogona koji su radili u četiri smjene po šest sati radit će pet i pol. Radnici s kojima smo razgovarali smatraju da poslodavac želi stvoriti privid da se neki koraci poduzimaju, a da preraspodjela neće funkcionirati u praksi te da će i dalje postojati velik broj kontakata.

Prema informacijama koje smo dobili, otvorene su i tvornice Benettonovih kooperantskih firmi, koje rade doradne poslove (šivaju izrezane komade odjeće) te firme iz nekih drugih sektora, poput tiskara. Sa samo jednim zaraženim u firmi gdje radi desetak radnika zaraza se može jako brzo proširiti na 10 obitelji, a onda i na druge s kojima su bili u kontaktu. Rizik u firmama sa stotinjak ili više ljudi puno je veći.

Radi se o zaštiti zdravlja radnika ispred koje ne smije stajati profit. Potrebne su rigoroznije mjere kako bi bilo što manje kontakta – ili zatvoriti pogon na određeno vrijeme, dok se situacija ne smiri, ili organizirati rad tako da je manje radnika u pogonu i da manje putuju, npr. dio tvornice radi jedan tjedan, dio drugi tjedan. Naravno, pod uvjetom da plaća ostane ista, jer teret krize ne smije se usmjeriti prema onima koji su ionako najpotplaćeniji. Radnici znaju da svojim radom svakodnevno stvaraju dovoljno profita da tvornica može preživjeti dva-tri tjedna zatvaranja. Dodatno, neke osječke trgovine i tvornice poput Saponije povećale su plaće radnicima, jer riskiraju zdravlje radeći za vrijeme pandemije, pa bi to trebao napraviti i Olimpias.