Štrajk u PZC Varaždin završio na sudu Uprava radnicima odgovorila tužbom

Uprava cestarske firme PZC Varaždin, u kojoj je 12. studenog izbio štrajk radi zahtjeva za poboljšanjem položaja radnika, odlučila je radničke zahtjeve lomiti na silu – sudskom tužbom. Tako će Županijski sud u ponedjeljak 2. prosinca donijeti odluku o legalnosti štrajka, a Uprava od samog početka štrajka nije htjela organizirati nijedan sastanak sa štrajkaškim odborom.

Nakon tjedan dana ustrajnog štrajka u cestarskoj firmi PZC Varaždin, pokrenutog radi zahtjeva za poboljšanjem materijalnog položaja radnika, Uprava firme odlučila je da štrajk pokuša likvidirati sudskim putem. Naime, u srijedu 20. studenog, organizator štrajka Nezavisni cestarski sindikat (NCS) dobio je poziv na Županijski sud u Zagrebu zbog tužbe radi „zabrane nezakonitog štrajka“. Nakon dva ovotjedna ročišta, konačna odluka suda znat će se u ponedjeljak 2. prosinca.

Kao što smo pisali, ofenzivni štrajk radnika PZC-a započeo je u utorak 12. studenog radi zahtjeva za definiranjem plaće (osnovice i koeficijenata), te jasnim uređenjem radnog vremena putem Kolektivnog ugovora. Štrajk je samostalno organizirao NCS, dok ga druga dva sindikata u firmi nisu podržala.

Pozivom na sud, Uprava na čelu s predsjednikom Sašom Vargom radnicima je poručila da se za nju “socijalni dijalog” svodi na primjenu sile sudskim putem, da je radničke zahtjeve lakše lomiti preko koljena nego organizirati ijedan sastanak sa štrajkaškim odborom i pokušati pronaći rješenje. Time se Uprava PZC-a ugledala na raniju metodu uprava Croatia Airlinesa, SDF-a Žetelice i Infra-grada Obrovac, a ona glasi: na štrajk odgovarati sudskim tužbama kako bi sudovi štrajk zabranili.

Ovom činu prethodile su druge metode slamanja štrajka od samog izbijanja 12. studenog. Prvo je Uprava predsjedniku NCS-a i štrajkaškog odbora Mijatu Staniću protuzakonito zabranila ulazak u firmu, te slala poslovođe da obilaze radnike i vrše pritisak, odnosno obećaju mizerne povišice. Nakon najave štrajka i prije početka samog štrajka, Uprava je u firmi organizirala i skupove na kojima se radnicima govorilo da odustanu od štrajka i da se iščlane iz NCS-a, a bilo je i drugih oblika nezakonitog postupanja prema radnicima. Nakon javnog upozorenja od strane NCS-a, članovima štrajkaškog odbora je 18. studenog konačno dozvoljen ulazak u firmu.

Paralelno je krenula i medijska kontrapropaganda protiv štrajka, pri čemu se čitava okosnica Varginih slabih argumenata svodila na pozivanje na prosječnu plaću u firmi! Osim što već i djeca znaju da je izračun prosječne plaće najjeftiniji oblik zamagljivanja stvarnog stanja (nejednakosti), Varga je imao potrebu naglasiti i kako 84 posto radnika PZC-a ima srednju ili nižu stručnu spremu. To je trebao biti dodatni argument navodne velikodušnosti, ali ispalo je ono što u suštini i jest: gledanje svisoka na nečiju stručnu spremu i omalovažavanje iste. A upravo ti radnici, sa tom stručnom spremom, sređuju i održavaju ceste po svim vremenskim uvjetima, upravo ti radnici svojim radom osiguravaju profit koji se, kako smo saznali, preusmjerava i na luksuzne automobile, mobitele i druge nepoznate pogodnosti koje uživaju članovi Uprave. Eto kako niže stručne spreme hrane diplomiranu gospodu direktore i menadžere. U njihovu visoku spremu da žive i bogate se na tuđoj grbači nimalo ne sumnjamo!

Stanić na „argumente“ Uprave nije ostao dužan: „Podaci koji su odaslani u javnost o visini prosječne plaće nemaju veze s realnošću jer je u prosjek uračunat i menadžment tvrtke o čijoj bi se prekobrojnosti i obiteljskoj dinastiji Varga koja tamo vlada dalo govoriti. Ako radnik ima plaću 4000, a direktor 25.000 kn, prosjek nije loš“. Osim toga, ponovio je i zahtjev za nezavisnom revizijom: „Uopće ne želimo ulaziti u razgovore ako se prije ne odradi nezavisna revizija financijskog poslovanja jer tu ima naznaka o nepravilnostima. Ako dođemo do takvih zaključaka, obratit ćemo se DORH-u“. Tko se može bojati nezavisne revizije? Radnici sigurno ne.

Štrajk na nekoliko lokacija (Varaždin, Koprivnica, Križevci, Ivanec) nastavlja se, a od samog početka dobio je niz podrški: od središnjice (NHS), međunarodne središnjice (BWI), Regionalnog industrijskog sindikata, preko Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti, Carinskog sindikata Hrvatske, do sindikata iz Srbije i Slovenije. Sve metode Uprave nisu uspjele slomiti radnike, budući da u štrajku i dalje sudjeluje njih 70-ak.

Radnici protiv sebe imaju Upravu koja se ponaša kao i Vlada RH prema prosvjetnim radnicima – kombinira ignoriranje sa povremenim zastrašivanjima i medijskim spinovima, prikazujući štrajkaške zahtjeve kao nerealne. Nažalost, potonje smatra i Sindikat prometa i veza koji štrajk ne podržava, već je skupa sa žutim kućnim sindikatom potpisao Kolektivni ugovor kojeg radnici u štrajku smatraju nedovoljnim. Za razliku od Vlade, Uprava PZC-a radnicima jedino ne prijeti da im dani u štrajku neće biti plaćeni, ali to samo zato jer je poznato da je NCS apsolutno spreman financijski pokriti štrajk. Ipak, za razliku od proračunate Vlade koja sudskom zabranom štrajka zasad samo povremeno i implicitno prijeti, Uprava PZC-a odlučila se i na taj, najprljaviji korak.

Kao što i našim zbornicama odjekuje radničko NE mršavoj ponudi Vlade, neka i borbeni duh 70-ak radnika PZC-a u štrajku ostane čvrst unatoč sudskim prijetnjama!