Prosvjed SOMK-a: Za dostojanstveni rad i starost Odgajatelji poručili – više nećemo trpjeti teške uvjete rada!

Sindikat obrazovanja, medija i kulture (SOMK) organizirao je prosvjed danas, 14. lipnja 2018. godine, u Zagrebu i Rijeci. Glavna poruka prosvjeda bila je “Za dostojanstveni rad i starost – ne radu do 67. godine”, a povod organizaciji Vladin prijedlog o povećanju dobne granice za odlazak u mirovinu koji je, po mišljenju SOMK-a i prosvjednika, nerealan zbog teških uvjeta rada odgajatelja, od kojih su neki prevelik broj djece po odgajatelju, nedostatak sredstava za rad, neadekvatni prostori, visoka razina stresa, fizičkog i psihičkog napora te niske plaće. Govornici su se također dotakli i nehumanih uvjeta rada u sektorima medija i kulture.

Sindikat obrazovanja, medija i kulture (SOMK) organizirao je prosvjed danas, 14. lipnja 2018. godine, u Zagrebu i Rijeci. Prosvjedi, čija je glavna poruka bila “Za dostojanstveni rad i starost – ne radu do 67. godine” u oba su grada okupili velik broj ljudi. Zagrebačka je povorka okupila petstotinjak sudionika i to ne samo iz Zagreba, nego i iz Zadra, Siska, Ivanića, Požege i drugih gradova. Prosvjednici su oko 17 sati krenuli od Radničkog doma na Trgu kralja Petra Krešimira IV. do Markovog trga. U borbenoj povorci mogli su se čuti neki od zahtjeva sindikata – “stop mobbingu na radu”, “stop radu na određeno vrijeme do kraja radnog vijeka”, “stop radu gdje se ne poštuju hrvatski zakoni”.

Na Markovu trgu voditeljica prosvjeda Nedalina Buk najprije je istaknula kako SOMK već nekoliko godina progovara o uvjetima rada u predškolskom odgoju i obrazovanju, o tome kako i što rade i s čime se suočavaju odgajateljice i odgajatelji. “Pokazali smo da je SOMK sindikat aktivnih članova koji znaju što je sindikalno organiziranje, što je sindikalna borba. Zahvaljujući upravo našim akcijama nismo dopustili i nećemo dopustiti da javnost i oni koji donose odluke zaborave kako žive i kako rade hrvatski odgajatelji”, rekla je, i potom se osvrnula na teške uvjete rada: “Posao odgajatelja je izrazito zahtjevan i izrazito odgovoran, to svi znamo. Samo da uđete jednom u dječji vrtić i vidite jedno, dvoje odgajatelja shvatili bi kako radimo. Međutim, nije problem samo broj djece i intenzitet stresa i fizičkog i psihičkog napora, tu su još međuljudski odnosi, nedostatak sredstava za rad, loša organizacija rada i, naravno, niske plaće za te uvjete. U takvim uvjetima teško je raditi do 65 godina starosti, jer već ranije osjećate posljedice svog rada. Odgajatelji ne mogu zdravi dočekati mirovinu, ni po sadašnjim standardima, a kamoli da rade do 67 godina”.

Nije problem samo broj djece i intenzitet stresa i fizičkog i psihičkog napora, tu su još međuljudski odnosi, nedostatak sredstava za rad, loša organizacija rada i, naravno, niske plaće za te uvjete

Prva govornica bila je Iskra Kojić, sindikalna aktivistica SOMK-a i odgajateljica s tridesetogodišnjim radnim iskustvom. Ona je izvela kratki igrokaz – dijalog djeteta koje pita šezdesetsedmogodišnju odgajateljicu zašto ima tako velike oči i što joj je to iza uha, a ona mu odgovara da ima duplu dioptriju da ga bolje vidi, a iza uha joj je slušni aparatić da ga bolje čuje. Ovim igrokazom željela je parodirati rad sa 67 godina, no istaknula je da bi se takva situacija bez borbe vrlo skoro mogla pretvoriti u stvarnost.

Također je opisala dio katastrofalnih uvjeta rada odgajatelja: “Mi odgajatelji dobro znamo u kakvim uvjetima radimo, od prenatrpanih grupa, nedovoljno materijalnih sredstava pa do neadekvatnog prostora, kako unutarnjeg, tako i vanjskog. Zahtjevi koje struka postavlja pred nas ravni su jedenju juhe vilicom. Zašto? Zato što zahtjevi djece 21. stoljeća, nažalost, ne prate uvjete u kojima radimo, pa se tako dogodi da u grupi imam 28 djece, pola ih se odmara, pola se igra, naravno – u istoj sobi, u neadekvatnom prostoru, jer se ne poštuje ni broj djece ni kvadratura. Moram biti David Coperfield da bih mogla zadovoljiti različite potrebe djece, i to sve u istoj sobi, u isto vrijeme”.

Loši međuljudski odnosi i mobbing također su svakodnevica odgajatelja. Nives Petrić, sindikalna povjerenica SOMK-a koja je u vrtiću Remetinec dugo vremena trpila mobbing, izrazila je podršku onima koji se nalaze u sličnim situacijama i pozvala na borbu: “Moja motivacija za sindikalnim radom proizašla je iz nepravde i nepoštivanja radnika. Nama je oduzeto pravo na dostojanstven rad i nismo mogli dopustiti da nas gaze, da nam uzimaju ono za što živimo – jedni za druge i za prava svakog čovjeka. Kada nepravda postaje zakon, otpor postaje dužnost!”

Prosvjednicima se obratio i Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske čiji je SOMK član. On je istaknuo kako je SOMK jedan od njihovih najborbenijih sindikata i kako će djeca vrlo lako primjetiti nezadovoljstvo kod svojih odgajatelja, što će loše utjecati na njih, a to se ne smije dozvoliti.

Borbu SOMK-a podržali su i Međunarodna federacija sindikata javnih službi (PSI) te mađarski Demokratski sindikat zaposlenih u vrtićima, a dijelove iz njihovih pisama podrške pročitala je Sanja Vdović, također odgajateljica iz vrtića Remetinec koja je na ranijem prosvjedu SOMK-a govorila o nehumanim uvjetima rada u tom vrtiću. Međunarodna federacija sindikata javnih službi (PSI) iskazala je solidarnost i podršku borbi članica i članova SOMK-a te naglasila da odgajatelji obavljaju iznimno važan posao, pri čemu su izloženi fizičkom i psihičkom opterećenju. Mađarski Demokratski sindikat zaposlenih u vrtićima također je podržao prosvjed te u pismu istaknuo bitnu informaciju iz istraživanja provedenog u Mađarskoj – odgajateljica u vrtiću dnevno podiže 1200 kilograma što odgovara težini Suzuki automobila, stoga je starijim odgajateljima iznimno teško pratiti rast djece koja su u razvoju.

Posao odgajatelja iznimno je psihički i fizički stresan i zahtjevan. Pod dugotrajnim psihičkim i izičkim opterećenjem ne možemo izdržati, u konačnici sve kulminira oboljenjima

Posljednja govornica, predsjednica SOMK-a Božica Žilić rekla je kako su njihove akcije donijele neke pomake, npr. Grad Zagreb je zaposlio 280 pomagača odgajateljima i time bar malo olakšao posao. No, još puno prostora ima za poboljšanje uvjeta rada, posebno u drugim gradovima.

Žilić je opisala koje kvalitete mora imati odgajatelj: “Da bi odgajatelj mogao izrealizirati svoj odgojno-obrazovni rad, koji je zahtjevan, da bi mogao dati djetetu sve ono što zaslužuje, mora imati ove osobine – uljudnost kraljice, komunikativnost novinara, sposobnost slušanja psihijatra, entuzijazam djeteta, diskreciju odvjetnika, oprez alpinističkog vodiča, znatiželju istraživača, preciznost matematičara, fizičku spremu astronauta, izdržljivost trkača maratona, energiju najtoplijeg vulkana, slonovsko sjećanje, a uskoro i mađioničarske vještine. Zar zbilja mislite da je moguće raditi do 67 u takvim uvjetima?” Potom je dodatno pojasnila apsurdnost mjere povećanja dobne granice za mirovinu: “Posao odgajatelja iznimno je psihički i fizički stresan i zahtjevan. Pod dugotrajnim psihičkim i fizičkim opterećenjem ne možemo izdržati, u konačnici sve kulminira oboljenjima. Iako naš poslodavac ima obavezu da brine o stresu na radu ili ga svede na najmanju moguću mjeru u praksi dječjih vrtića to ne funkcionira. Znam koliko je ovo zahtjevan i ozbiljan posao, sama sam odradila 34 godine u neposrednom radu s djecom. Ne možemo više ovako, dosta nam je! Već nakon dvadeset godina staža naše kolegice, prema našem istraživanju, osjećaju posljedice fizičkog i psihičkog opterećenja, ne mogu ni po sadašnjim uvjetima dočekati starosnu mirovinu, nego odlaze u prijevremenu, invalidsku, a jako dobro znamo kakvi su iznosi tih mirovina. Sve godine rade na odgoju i obrazovanju, a u konačnici u starosti žive u siromaštvu”.

Božica Žilić također je upozorila da zajednički nazivnik triju sektora koje okuplja SOMK ima samo jedno ime – loši uvjeti rada: “Naše kolege i kolegice u audio-vizualnim medijima imaju sve samo ne humane uvjete rada. Rade po danu, po noći, na terenu, blagdanima, u svim vremenskim uvjetima, na -20, +40 stupnjeva, u nejednakom rasporedu radnog vremena, izloženi elektromagnetskim zračenjima… Kamera teži 15 do 20 kilograma, pa zar zbilja mislite da jedan kamerman može s tolikom težinom na ramenu izdržati do 67 godina. Naravno da ne može! Naše kolege i kolegice u kulturi najviše su pogođeni jer rade u klasičnom prekarnom radu – niti imaju stalan posao niti redovita primanja, a u kulturi je stanje prestrašno, urušava se baština, nitko ne vodi brigu o infrastrukturi. Vrijeme je za promjene!”, zaključila je.

Neposredno prije kraja prosvjeda ponovljeni su zahtjevi SOMK-a: “Tražimo pravo na punu starosnu mirovinu sa 65 godina starosti. Protiv smo bilo kakvom podizanju dobi za umirovljenje iznad te granice. Protivimo se povećanju penalizacije prijevremenih mirovina, jer odgojitelji u njih idu samo kad zaista više ne mogu raditi. Tražimo ozbiljnu analizu uvjeta rada odgojitelja i njihova učinka na zdravlje. Tražimo da se ispita mogućnost uvođenja beneficiranog radnog staža za odgojitelje. Tražimo da se Državni pedagoški standard napokon počne primjenjivati u svim segmentima, u cijelosti i bez odgađanja. Tražimo uspostavu mehanizama koji će osigurati provedbu DPS-a u jedinicama lokalne uprave i samouprave”.

Na samom kraju prosvjeda voditeljica je zamolila prosvjednike za sudjelovanje u kratkom performansu – prosvjednici su trebali što sporije mogu puhati balone, a ona je veličinu balona uspoređivala sa radnim stažem. Baloni su počeli pucati otprilike na 20 godina staža. Ovom akcijom SOMK je želio još jednom naglasiti nerealnost rada do 67. godine te ilustrirati da su trenutni uvjeti rada takvi da odgajateljice i odgajatelji pucaju puno prije zakonske mogućnosti za odlazak u mirovinu.

Uspješnom organizacijom današnjih prosvjeda i svojim ranijim akcijama Sindikat obrazovanja, medija i kulture vrlo je jasno pokazao visoku razinu organiziranosti i spremnost na borbu, kao i to da jedino zajednička radnička borba i vršenje pritiska putem sindikata donosi rezultate.