Eksploatacija u Sokol Mariću Jezgrovita priča bivšeg radnika

Izrazito nepovoljan i prekarni radni odnos u današnjoj Hrvatskoj trpe zaštitari koje vlasnici eksploatiraju uz punu asistenciju antiradničke države i njezinih institucija. Osim rizične prirode posla, zaštitarima se ne plaća prekovremeni rad i dodaci na plaću, a mnogi se ne usude sindikalno organizirati radi čestih prijetnji i opstrukcija od strane vlasnika koji sindikalizam dočekuju na nož. O aktualnoj situaciji u Sokol Mariću i zaštitarskom sektoru, razgovarali smo s bivšim radnikom koji je prije nekoliko tjedana dao otkaz nakon 15 godina rada u toj firmi.

Izrabljivanje i uvjeti rada u zaštitarskom sektoru na našem portalu bili su česta tema, a iz dosadašnjih tekstova jasno možemo zaključiti o teškom položaju ovih sindikalno nezaštićenih i neorganiziranih radnika. Dok se preko tuđe muke, te uz zaštitu države, vlasnici zaštitarskih firmi masovno bogate i uživaju u luksuzu, radnici ostaju uskraćeni za plaćeni prekovremeni rad, za dodatke na plaću, a u sindikat se mnogi ni ne usude učlanjivati. O aktualnoj situaciji u Sokol Mariću i zaštitarskom sektoru, razgovarali smo s bivšim radnikom Sokol Marića koji je prije nekoliko tjedana dao otkaz nakon 15 godina rada u toj firmi.

Za početak našeg teksta, vrijedi se nakratko vratiti u 2007. kada su se radnici i sindikat uspjeli izboriti za kolektivni ugovor koji je četiri godine kasnije naglo poništen uz sramotnu ulogu sindikalista Miomira Jačimovića.

“Nakon mjeseci i mjeseci odugovlačenja, 2007. smo se preko Republičkog sindikata radnika Hrvatske, pod vodstvom Miomira Jačimovića, uspjeli izboriti za kolektivni ugovor u firmi čime smo dobili dodatke na plaću (regres, božićnice, uskrsnice, dječje dodatke), kao i plaćeni rad noću, nedjeljom, praznikom itd. Osim toga, izborili smo i granski kolektivni ugovor. Bila su to vremena brutalnih pljački, ljudi su nam ginuli, dobili smo konačno i zaštitne prsluke. Međutim, 2011. je između sindikata i uprave potpisan neki tajni ugovor kojim su sva prava koja smo dobili 2007. poništena, kao i granski KU. Očito, dogodila se sindikalna izdaja, Jačimovića su kupili. Otada, RSRH je u sektoru zaštitarstva potpuno beskoristan za radnike. Uzimaju članarine, a ništa ne rade. Bile su i glasine o raznim financijskim malverzacijama. Posljedično, radnici su izgubili povjerenje u RSRH i masovno se ispisivali, ali su izgubili i povjerenje u sindikat generalno, što je zapravo jako loše. S druge strane, i sam Marić vrši pritisak na radnike da se ispisuju iz sindikata. On je sindikate uvijek dočekivao na nož. Tako da se ljudi dijelom i boje uključiti u sindikat”, govori nam uvodno naš sugovornik koji je za ovu priliku htio ostati anoniman.

Ljudi odlaze zbog golemog i neplaćenog prekovremenog rada i nedostatka drugih materijalnih prava odnosno dodataka na plaću. Ja sam zadnjih mjeseci radio po 300 sati mjesečno što je sasvim uobičajeno. Prekovremeni sati na rasporedima i platnim listama nigdje ne pišu, već se prikazuju kao stimulacija čime se nas zakida za 30 posto, a državu za porez.

Od 2011. i poništenja KU, radnici Sokol Marića suočeni su sa teško podnošljivom eksploatacijom koja je, dakako, preplavila čitav zaštitarski sektor.

“Ljudi odlaze zbog golemog i neplaćenog prekovremenog rada i nedostatka drugih materijalnih prava odnosno dodataka na plaću. Ja sam zadnjih mjeseci radio po 300 sati mjesečno što je sasvim uobičajeno. Prekovremeni sati na rasporedima i platnim listama nigdje ne pišu, već se prikazuju kao stimulacija čime se nas zakida za 30 posto, a državu za porez. Na tim papirima vi ne vidite da je netko radio 300 sati i da je radio noću. Sve zaštitarske firme rade po tom principu- i Klemm Security, Noky Security, Bilić Erić itd. Osim toga, često na nekom objektu rade dva čovjeka u dvije smjene po dvanaest sati, iako u ugovoru stoji da trebaju raditi četiri radnika. Bio je nedavno i slučaj gdje znam da je čovjek radio i sam na objektu, u mjesecu je odradio 360 sati. Raditi svaki dan po dvanaest sati je izrazito teško, čovjek uz to nema nikakav privatan život, kući dolazi spavati i pojesti. Više od toga nema”, kaže nam radnik koji suvremeno kapitalističko nadničarenje opravdano uspoređuje sa robovlasništvom.

“Ovo je robovlasnički sustav sa vlasnicima robova, nadzornicima i goničima. Bez prisile, na nešto finiji način. Ali ako se netko suprotstavi, kreće šikaniranje, tihi mobing i slanje na dalje i lošije objekte. A bilo je i slučajeva otkaza čim bi se netko od radnika postavio i osokolio prema šefovima, izmislila bi se neka “teška povreda radnog odnosa”. Prije nekoliko godina, tadašnji šef kadrovske službe Ljubo Poljak se pobunio radi tretmana prema radnicima i za nagradu dobio batine. Danas je ovdje i rad u blindiranim kombijima koji prevoze gotovinu katastrofa. Nekad su se radnici trgali da tamo rade, dok danas imaju manje plaće nego po objektima. Radnici dakako ne znaju koliko novaca Sokol Marić dobiva po nekom objektu, ali se zna da primjerice banke i NK Dinamo plaćaju velike svote, ali radnici dobivaju bijedu. Znalo se putovati na utakmicu na drugi kraj države za mizernih 140 kn, još imaš sreće da ne dobiješ po glavi od navijača”, prepričava nam.

Da situacija po radnike bude i gora, Zlatko Marić je nedavno ugasio staru firmu Sokol Marić d.o.o (koju je uspio zadužiti do grla) i otvorio novu Sokol d.o.o. čime se radnici mogu pozdraviti s eventualnim potraživanjima.

2011. je između sindikata i uprave potpisan neki tajni ugovor kojim su sva prava koja smo dobili 2007. poništena, kao i granski KU. Očito, dogodila se sindikalna izdaja, Jačimovića su kupili. Otada, RSRH je u sektoru zaštitarstva potpuno beskoristan za radnike.

“Većina radnika potpisala je novi ugovor i prešla u novu firmu čime su se odrekli svih svojih potraživanja i mogućnosti otpremnina za sav svoj višegodišnji rad. Podlegli su pritisku dobivanja otkaza u slučaju da ne žele potpisati. Međutim, i dalje im kronično fali radnika jer uzimaju stalno nove poslove, a radnici masovno odlaze. Pa im ljudi dolaze raditi čak i na crno”, govori nam naš sugovornik.

Čitav sistem izrabljivanja radnika i stjecanja ogromnog profita svoje zaleđe i blagoslov ima u državnim institucijama.

“Inspekcije se Marić ne boji. Imaju čovjeka koji im javlja kada i gdje će doći inspekcija. Imaju dvije liste, jednu za radnike drugu za inspekciju. Kada je prije 7-8 godina inspekcija znala i doći bez najave, raspored sati bi sakrili ili bacili. Uz inspekciju, ima ljude i u Ministarstvu rada i policiji, i to na ključnim mjestima. Zato i može već godinama tako kršiti i Zakon o radu i Zakon o privatnoj zaštiti”, smatra radnik.

Osim Inspektorata rada, Ministarstva rada i MUP-a, Zlatku Mariću očito je naklonjen i Trgovački sud koji ne vidi ništa sporno u otvaranju nove firme unatoč ogromnim dugovima u staroj.

“Kako poduzetnik koji je toliko dužan i zatvara firmu može otvoriti novu, i to sa istim ljudima na upravljačkim pozicijama? Trgovački sud to ne bi smio dopustiti, ali očito postoje neki suci koji mu gledaju kroz prste. Dužan je stotine milijuna eura bankama i državi. U novinama tvrdi da je to sve Todorićev dug, ali mislim da to nije moguće. Taj dug je prije nastao silnom kupovinom nekretnina poput vila na Karibima, vila na Pantovčaku, stanova u centru Zagreba, apartmana na moru itd. Tko zna koliko toga još ima. Očito je dizao kredite po bankama za sav taj luksuz koji je stekao preko naših leđa, koji dakako nije samo u nekretninama. I na kraju, ne samo da mu je dozvoljeno otvaranje nove firme, već od države dobiva i nove poslove- primjerice, nedavno je preuzeo čuvanje FINA-e”, kaže nam naš sugovornik.

Uz inspekciju, Marić ima ljude i u Ministarstvu rada i policiji, i to na ključnim mjestima. Zato i može već godinama tako kršiti i Zakon o radu i Zakon o privatnoj zaštiti.

Iako su u travnju 2015. kažnjeni za kartel, Ustavni sud je ove godine tu odluku ponišio. Naš sugovornik smatra da zaštitarski poduzetnici i dalje posluju po istom principu.

“Dokle god se na razini države na sklopi granski kolektivni ugovor, oni će ovako raditi. Cijena rada i metode se neće mijenjati. Kao i 2007., mora se izvršiti pritisak i natjerati za isti stol vlasnike firmi, ljude iz Ministarstva rada, MUP-a, Inspektorata rada. Svi oni znaju što se događa u zaštitarstvu. Radnici ih mogu natjerati jedino putem sindikalnog organiziranja. Zaštitari bi trebali imati beneficirani radni staž, to je bio jedan od zahtjeva sindikata 2007. Problem organiziranja je u raštrkanosti po čitavoj zemlji, strahu, ali i nedostatku povjerenja za što je glavni krivac Jačimović”, zaključuje naš sugovornik.

Klasni sukob kapitala i rada (tj. interesa poduzetnika i interesa radnika), karakterističan za bilo koje kapitalističko društvo, u sektoru zaštitarstva u Hrvatskoj sasvim je očit. Iako su višestruko brojniji, radnici se u ovom sukobu danas nalaze u višestruko težem položaju.

S jedne strane, poduzetnici imaju jake saveznike- državu i njezin čitavi aparat i institucije ( ministarstva, inspektorate, sudove). Ovaj klasni savez provodi svakodnevno ugnjetavanje i maltretiranje zaštitarskih radnika, a zasigurno vodi računa i o nastavku toga u godinama i desetljećima pred nama.

Kako se radnici mogu boriti protiv takvog organiziranog saveza? Koga oni mogu imati uza sebe?

Radnici u današnjem poretku saveznike u državi i njenim institucijama nemaju niti ih tamo trebaju tražiti budući da Republika Hrvatska nije radnička država čiji aparat djeluje u radničkom interesu. Daleko od toga da se radnici ne trebaju politički organizirati s ciljem preuzimanja vlasti i državnog aparata u svoju korist, ali u ovom tekstu ćemo se zadržati na osnovnom obliku borbe koja je pred nama.

U čitavom sektoru trenutno vlada nedostatak radne snage budući da su pojačanim izrabljivanjem poduzetnici mnoge radnike otjerali u inozemstvo ili u druge industrijske sektore. Time je radnička pozicija u startu ojačana jer poduzetnicima zapravo radnici očajno trebaju i sve prijetnje otkazima zapravo su prazne.

Ono što radnici sada imaju, i što je neophodno na radnom mjestu, jest sindikat- vlastita organizacija putem koje klasni savez mogu natjerati za stol i time se izboriti za povećanje svojih materijalnih prava i jačanje svoje klasne pozicije, kao što su to uspjeli i 2007. Radnici Sokol Marića, kao i ostalih zaštitarskih firmi, pritom trebaju imati na umu nekoliko stvari.

Prvo, u čitavom sektoru trenutno vlada nedostatak radne snage budući da su pojačanim izrabljivanjem poduzetnici mnoge radnike otjerali u inozemstvo ili u druge industrijske sektore (npr.građevina). Time je radnička pozicija u startu ojačana jer poduzetnicima zapravo radnici očajno trebaju i sve prijetnje otkazima zapravo su prazne. Kada je prošle godine u Splitu 50-ak radnika Sokola stupilo u spontani, divlji štrajk, oni su se uspjeli izboriti za povećanje plaća. Zamislimo samo kako bi bilo da se organizira masovniji štrajk sa zahtjevom za potpisivanjem kolektivnog ugovora. Treba uvijek biti svjestan jednostavne činjenice- obustavom rada Klemmu, Mariću i ostalim poduzetnicima prekida se dotok profita, udara ih se tamo gdje najviše boli- po džepu. Oni će na samu pomisao realne mogućnosti takvog scenarija dotrčati za pregovarački stol.

Drugo, dio radnika pokrenuo je 2016. borbeni Sindikat zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti koji sada može biti mjesto okupljanja i stožerna točka stvaranju pritiska prema poduzetnicima i njihovim državnim saveznicima. U tom sindikatu postoji opcija tajnog članstva, tako da se ne treba bojati odmazde šefova. SZZD je novi sindikat čijim osnivanjem Miomir Jačimović mora postati predmet sramotne prošlosti. Njegova izdaja ne smije radnicima uništiti vjeru u sindikat u cjelini- to bi bila najveća moguća greška i pucanje u vlastito koljeno. Umjesto toga, ona mora biti upozorenje i poziv na dodatni oprez.

Treće, zaštitarski radnici mogu se ugledati na uspješne štrajkove radnika u drugim industrijskim granama zadnjih godina. I njima se prijetilo otkazima, i oni su bili tada pod kreditima, imali obitelj, ali su se složnim i transparentnim sindikalnim akcijama uspjeli izboriti za svoja prava. Kao najsvježiji primjer možemo uzeti nedavno završeni štrajk radnika Dalekovoda. Prema tome, nikada nije problem u sindikatu, nego u sindikalnom rukovodstvu koje se mora držati pod kontrolom.

Zaključno, protiv čvrsto organiziranog saveza poduzetnika i države zaštitari se mogu boriti jedino vlastitom čvrstom organizacijom. Sami ne mogu ništa, organizirani i ujedinjeni mogu sve.