Nužno sindikalno organiziranje zaštitara Brutalnoj eksploataciji tisuća zaštitara mora se stati na kraj

U organizaciji Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD) u Zagrebu je prekjučer bio održan okrugli stol o radnim uvjetima u zaštitarstvu, sektoru kojeg obilježava pojačana eksploatacija radništva putem koje vlasnici izvlače ogroman profit i žive kao ultrabogataši. Tim povodom razgovarali smo s tajnikom SZZD-a Nikolom Srakom koji nam je ukratko objasnio ciljeve okruglog stola, teške radničke i materijalne probleme zaštitara, poteškoće sindikalnog organiziranja, kao i daljnje planove borbe.

Povodom dana zaštitara, u četvrtak 21. rujna organizirali ste okrugli stol pod nazivom “Rad i uvjeti radnika u zaštitarskoj djelatnosti”. Koji su bili glavni ciljevi tog okruglog stola i tko je sve na njega bio pozvan?

Proslave dana zaštitara dosad su se svodile na hvalospjeve firmama uz pokoje piće, a nakon toga se ne vidimo godinu dana. Mi smo ovaj puta htjeli taj dan obilježiti radno, bez kanapea i gemišta, da govorimo o problemima zaštitara, ukažemo na njih i da vidimo zašto se ništa ne čini po tim pitanjima. Pozvali smo sve one kojih se tiče zaštitarstvo – Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) i Ministarstvo rada, Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP), Inspektorat rada, poslodavce, zaštitarske udruge i naravno same zaštitare.

Neki poslodavci su došli, ali tri najveća poslodavca, Sokol Marić, Klemm Security i Securitas, koji zajedno zapošljavaju oko 7000 radnika što je gotovo polovica od ukupno zaposlenih u ovoj djelatnosti, u potpunosti su ignorirala naš poziv, nisu se udostojili ni odgovoriti. Time su poručili da ne žele razgovarati o problemima, već ih žele stvarati. Iz HUP-a su javili da ne mogu doći jer su zauzeti privatnim obavezama. Dobar izgovor zlata vrijedi.

Ministarstvo rada je poslalo višu savjetnicu koja je saslušala probleme i ukazala na opcije i mogućnosti koje su u nadležnosti tog ministarstva. Nije puno, ali je nešto. Iz MUP-a nitko nije došao.

Žalosno je da danas ljudi rade po 300 sati mjesečno kako bi zaradili 3500 kuna za život, i ne smiju odbiti taj posao jer se boje za egzistenciju. Radnici koji odbijaju raditi prekovremeno često budu preseljeni na novo radno mjesto udaljeno desetinama kilometara.

Bio je predstavnik Inspektorata rada, ali oni nisu previše moćni kao tijelo. Inspektor rada se drži zakona i radi kako je zakon regulirao, što znači da ni oni nemaju neke ovlasti. Od Zakona o radu pa nadalje, lošim zakonima se ide na štetu radnika, zakoni su ti koji dozvoljavaju poslodavcima da se ovako ponašaju. Njima se išlo na ruku da im se daju neke uštede i popusti, ali oni to zlonamjerno iskorištavaju. A išlo se s dobrom voljom.

Koji su glavni problemi radnika u zaštitarskoj djelatnosti danas?

Rasprava se vrtjela oko uvjeta rada u zaštitarstvu. Žalosno je da danas ljudi rade po 300 sati mjesečno kako bi zaradili 3500 kuna za život i ne smiju odbiti taj posao jer se boje za egzistenciju. Naravno, ti ljudi nemaju života izvan radnog vremena, nema ih kod kuće, posebice ako su putnici. Žive na relaciji kuća-posao, trećeg nema. Radnici koji odbijaju raditi prekovremeno često budu preseljeni na novo radno mjesto udaljeno desetinama kilometara. Među zaštitarima prevladava strah kojeg poslodavci preko svojih poltrona uvode i provode unutar tvrtki. To je na okruglom stolu jasno rečeno.

Mnogi zaštitari svakog dana putuju vlakom na posao 50 ili 70 kilometara za plaću od 3000 kuna, a trećinu svoje plaće ostavljaju za troškove putovanja. Gazda natoči svoj džip za 1000 kuna, uzme R1 račun, odnese ga u knjigovodstvo da opravda trošak putovanja, iako ga nije ni koristio za poslovne nego privatne svrhe. Radnik s takvim računom ne može doći u knjigovodstvo, a ide na posao.

Na okruglom stolu smo pokazali neke ekstremne primjere radnih uvjeta na koje su svi ostali zapanjeni. Primjerice, stolice na jednom radnom mjestu ili mjesečni raspored rada jednog zaštitara, pa raspored rada predsjednice našeg sindikata Matee Hušnjak. Kada dođu u nadzor u neku firmu, inspektori uvijek dobiju savršene rasporede rada koji su, naravno, frizirani. Vode se dupli dokumenti, iako ima i sve više onih koji se ni ne trude frizirati raspored jer se ne boje inspekcije. Znaju da, ako i dobiju kaznu, cijeli postupak mogu razvući na dulje vrijeme. Princip razmišljanja poslodavaca je vrlo jednostavan – sve se vrti oko novca. Prema tome, dok netko ne dobije lokot u firmu ili ne počne dobivati kazne svaki dan, ponašat će se isto kao dosad.

Važno je naglasiti da se problemi u zaštitarstvu ne tiču samo zaštitara i poslodavaca, već i korisnika usluge te, konačno, i samih građana.

Na temelju vašeg iskustva, koji su glavni sindikalni problemi u zaštitarstvu? Vaš sindikat postoji oko godinu dana. Kako teče napredak i s kojim se poteškoćama susrećete u pokušaju širenja?

Nakon što smo riješili hrpu birokratskih propisa učlanili smo se u SSSH, čime smo osigurali pravnu zaštitu za sve naše članove, što je nama na početku bilo najbitnije. Ako imamo članove koji nas podržavaju, moramo tim ljudima pružati pravnu zaštitu. SSSH nam tu pruža maksimalnu potporu, njihovi pravni zastupnici na terenu su nam uvijek na raspolaganju. Naši članovi su zaista zadovoljni njihovim angažmanom. Moramo se uhodati u rad velike središnjice, ali snalazimo se polako.

Velika poteškoća je pritisak na radnom mjestu, odnosno strah od učlanjenja u sindikat kojeg šire sami poslodavci. Oni ne vole sindikate i to jasno daju do znanja svojim radnicima.

Kao najveći problem istaknuo bih neinformiranost ljudi. Nažalost, imamo jako puno mladih zaštitara koji ne znaju što je to sindikat, koji je njegov posao i obaveze. Trudimo se da ih upoznamo s tim stvarima. Problem je i dio ljudi koji ne vjeruje sindikalnim organizacijama i koji naprosto čeka da netko drugi nešto za njih napravi. Takvi ljudi uvijek čekaju da netko podmetne leđa. Postoje i zaštitari koji su jednostavno indiferentni. Ima i onih koji već jesu u sindikatima i nude se da nam pomognu.

Naravno, velika poteškoća je i pritisak na radnom mjestu, odnosno strah od učlanjenja u sindikat kojeg šire sami poslodavci. Oni ne vole sindikate i to jasno daju do znanja svojim radnicima. Prije desetak godina njihovi pitbulovi su isključivali radnike iz sindikata, primoravali su ih da se ispišu. Netrpeljivost traje i danas jer za njih sindikati predstavljaju problem budući da onda ne mogu raditi što i kako žele. Sindikati imaju dobre pravnike koji ih mogu “oštetiti”, kako bi oni sami rekli, jer su varali radnika za njegove sate. Poslodavci besramno puno zarađuju i jako puno lažu. I na kraju svega, pljuju po državi i krive državu radi poreza, ali za izrabljivanje i prekovremene sate im nije kriva država.

Stoga mi uvijek pozivamo zaštitare da se uključe u sindikate, bio to SZZD ili neki drugi. Jer ako jednog dana krenemo u kolektivno pregovaranje, svaki član će se računati. Na taj način se u perspektivi može dogovoriti kolektivni ugovor. Mjesečna članarina kod nas je kutija cigareta, kod nekih možda dvije. Prema tome, članarine nisu visoke. Konačno, moraju se učlaniti radi sebe. Prije ili kasnije će im zatrebati pravna zaštita, a neće imati novaca za advokata.

Koji su planovi vašeg sindikata za naredno razdoblje?

Dijalog je otvoren, kroz nekoliko mjeseci ćemo svakako organizirati novi okrugli stol nakon što preslušamo sve što je bilo izrečeno. Selektirali smo i pobrojali mnoštvo problema, naći ćemo neku užu temu i opet ćemo pozvati sve poslodavce i ostale institucije. Moramo početi rješavati probleme. Očekujemo da ćemo u suradnji sa SSSH do kraja godine pokrenuti nove zajedničke akcije, jer je ovaj okrugli stol također bio vid zajedničke akcije, budući da smo od središnjice dobili svu logističku potporu. Uglavnom, mi sigurno nećemo šutjeti narednih godinu dana, do sljedećeg dana zaštitara.