Agencijski rad na HRT-u Radnici proizvodnog programa HRT-a u statusu pojačane eksploatacije

Osim što u svojem programu u potpunosti ignorira interese radništva, HRT iznutra izrabljuje vlastitu radnu snagu bez koje nijedna emisija ne može funkcionirati. Razgovarali smo s radnikom u proizvodnom programu koji je zaposlen preko agencije za privremeno zapošljavanje.

Stanje na Hrvatskoj radioteleviziji već je desetljećima obilježeno premrežavanjem određenih interesnih skupina koje dolaze i odlaze zajedno s promjenama vlasti i za sobom uglavnom ostavljaju štetu. O programskom karakteru javne televizije smo pisali u ožujku ove godine kada je ustanovljeno da na HRT-u ne postoji nijedna emisija posvećena radnicima, odnosno najvećoj društvenoj skupini, čime i HRT, poput komercijalnih televizija, predstavlja aparat dominantne klase i ideologije. Iz razgovora s jednim agencijskim radnikom na HRT-u, koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman, dobili smo uvid u antiradnički karakter u samoj strukturi iznutra. Dok se upravna tijela međusobno časte visokim plaćama i dok zapošljavaju neproduktivne kadrove, radnike u programskoj proizvodnji (bez kojih nijedna televizijska ili radijska emisija ne može postojati) drži se na ugovorima preko agencija čime ih se dodatno izrabljuje.

Zapošljavanje preko agencija na HRT-u počelo je za vrijeme mandata Gorana Radmana koji je donio odluku o smanjenu broja zaposlenih radi ušteda. Iako su osoblje i tehnika zapravo bili potkapacitirani, Radman se u svrhu uštede obrušio upravo na njih.

Na razgovoru su mi rekli da ću biti zaposlen preko agencije i da je plaća prilično niska, ali toliko nisku nisam očekivao. Osim niske plaće, nemam plaćen prijevoz, obrok i ostale stavke koje stalno zaposleni imaju, a radim identične poslove kao i oni, u opsegu istog radnog vremena.

“U doba mandata ravnatelja Gorana Radmana, politika HRT-a bila je usmjerena na smanjenje broja zaposlenih. U periodu jako lošeg vođenja na HRT su zasjeli razni ljudi koji nisu radili ništa, ali su dobivali visoke mentorske plaće i nije ih se moglo maknuti radi kolektivnih ugovora. Sa svakim šefom se dovlačilo puno ljudi u administraciju, razni savjetnici, dok je u samoj proizvodnji bilo manjka ljudi. Međutim, upravo se proizvodni kadar (montažeri, snimatelji, scenografi, šminkeri itd.) odlučilo prebaciti na agencije čime se broj zaposlenih smanjio na papiru, fiktivno, jer je agencijski rad također trošak, i to još i veći nego kod stalno zaposlenih“, kaže nam radnik.

Kao radnik s iskustvom u svom poslu naš sugovornik je jedan mjesec također dobio poslovnu ponudu u obliku agencijskog rada u proizvodnom programu HRT-a.

“Na razgovoru su mi rekli da ću biti zaposlen preko agencije i da je plaća prilično niska, ali toliko nisku nisam očekivao. Osim niske plaće, nemam plaćen prijevoz, obrok i ostale stavke koje stalno zaposleni imaju, a radim identične poslove kao i oni, u opsegu istog radnog vremena. Rad vikendom i blagdanom se dodatno plaća, ali dosta slabo, plaća se podigne za 100 ili 200 kuna“, objašnjava nam.

Iako odrađuju sav posao programske proizvodnje, rukovodstvo je ove radnike odlučilo otjerati u prekarijat. Međutim, bezumnim potezima rukovodstva tu nije bio kraj. Budući da je potpisivanjem (zakonski sumnjivih) milijunskih ugovora s vanjskim izvođačima novo rukovodstvo Siniše Kovačića nagomilalo nove dugove, došlo je do potrebe za novim uštedama koje su opet krenule preko leđa radnika, čak i pod cijenu ugrožavanja samog programa.

“U periodu od proteklih godinu dana, produkcija HRT-a potrošila je užasno puno novaca i računi su počeli dolaziti na naplatu. Nakon isteka mandata ravnatelja Siniše Kovačića kuća je ostala bez vodstva i sastali su se šefovi produkcijskih odjela kako bi odlučili da se ukida agencijsko zapošljavanje i da se ukidaju budžeti radnim organizacijskim jedinicama kako bi se namirili ogromni troškovi koje je produkcija pod mandatom Kovačića napravila. Tako je u listopadu preko noći otkazana suradnja za šezdesetak radnika zaposlenih preko agencije – montažera, kamermana, šminkera, odnosno proizvodnog kadra. Digla se velika frka jer su čitave emisije postale ugrožene, otkazano je bilo dosta termina jer ih nitko nije mogao odraditi. Čak je i emitiranje Dnevnika postalo upitno jer nije bilo kamermana. I meni su otkazali suradnju, ali su me nakon nekoliko tjedana pozvali natrag, opet preko agencije“, govori nam radnik i dodaje kako na HRT-u veliki dio cjelokupnog programa odrađuju honorarci.

Antiradnička politika na HRT-u može se sasvim lako usporediti s onom u Vodoopskrbi i odvodnji ili Zagrebačkim cestama: proizvodni kadar, bez kojeg tvrtke ne mogu poslovati ni dana, pojačano se eksploatira preko ugovora s agencijama, a uprava ne samo da uživa visoke koeficijente plaće uz ugovore na neodređeno, već i povremeno zapošljava potpuno neproduktivne kadrove koji ne rade ništa, a imaju dobre plaće i ugovore.

U samoj kući postoji sindikat u koji se mogu učlaniti i agencijski radnici, ali taj sindikat ne može pružati konkretnu sindikalnu potporu i zaštitu jer ti radnici nisu zaposlenici HRT-a, nego agencije. Naš sugovornik nam kaže da je većina (stalno zaposlenih) urednika i novinara stala uz njih kad su dobili otkaz suradnje što znači da klasne solidarnosti ima, ali urednici nemaju nikakav utjecaj na samu politiku zapošljavanja. Dakako, ima i onih koji nemaju nimalo obzira.

“Naša televizija je odavno izgubila kredibilitet pravednosti, tj. vrednovanja nečijeg znanja i truda. Dio urednika emisija želi status TV zvijezde, njih ne zanima tko će upaliti rasvjetu, kameru, pokrenuti ton kako bi se oni vidjeli i čuli, i uopće mogli biti zvijezde. Njima su ti radnici zamjenjivi“, smatra naš sugovornik.

Antiradnička politika na HRT-u može se sasvim lako usporediti s onom u Vodoopskrbi i odvodnji ili Zagrebačkim cestama: proizvodni kadar, bez kojeg tvrtke ne mogu poslovati ni dana, pojačano se eksploatira preko ugovora s agencijama, a uprava ne samo da uživa visoke koeficijente plaće uz ugovore na neodređeno, već i povremeno zapošljava potpuno neproduktivne kadrove koji ne rade ništa, a imaju dobre plaće i ugovore. Također, zloupotrebljava se Zakon o radu jer se u njemu agencijsko zapošljavanje definira kao privremeno, a ne stalno potrebno, dok u navedenim slučajevima vidimo da se radi o radnicima bez kojih proizvodnja nije ni moguća, dakle o radnicima koji obavljaju poslove stalno potrebnog karaktera. Također, kao i u drugim (javnim ili privatnim) tvrtkama (recentni primjer može biti sanacija Studentskog centra radi koje je pokrenut štrajk), i na HRT-u se potrebe za uštedama prelamaju preko leđa radnika koji za negativne bilance zasigurno nisu krivi.

Sindikati na HRT-u i granski Sindikat novinara Hrvatske morali bi se ugledati na primjer sindikata Čistoća Zagreb Mirjane Kaltak koji je prvo promijenio statut kako bi omogućio članstvo agencijskim radnicima, a zatim i krenuo u borbu za njihovim zapošljavanjem za stalno što su u konačnici i uspjeli. Osim toga, novinari na HRT-u i drugim medijima moraju početi razvijati klasnu svijest i konkretnije se solidarizirati s agencijskim radnicima, a ne praviti javnu galamu i prosvjede isključivo kad je njihova pozicija u pitanju.