Prosvjed za čistačice Tersus Eka Rat damping cijenama doveo do otpuštanja 127 radnica

Sindikat željezničara Hrvatske i Sindikat hrvatskih željezničara jučer su održali prosvjed pred zgradom uprave HŽ Putničkog prijevoza, pri čemu su najavili opći štrajk željezničara ukoliko se radnicama Tersus Eka ne isplate otpremnine.

Jača eksploatacija kojoj su radnice izložene i njihov strukturno lošiji položaj u okvirima kapitalističke ekonomije ponovno su dobile još jedan dokaz. Tvrtka Tersus Eko, dioničko društvo osnovano unutar Hrvatskih željeznica u svrhu obavljanja poslova čišćenja, zbog nedostatka sredstava otpustila je 127 radnica, mahom starijih žena, kojima uprava želi isplatiti niže otpremnine nego što im pripada po zakonu i koje se sada nalaze u nezavidnoj poziciji u kojoj ponovno moraju tražiti zaposlenje. Sindikat željezničara Hrvatske (SŽH) i Sindikat hrvatskih željezničara (SHŽ) jučer su organizirali prosvjed kako bi se otpuštenim radnicama osigurale otpremnine koje im zakonski pripadaju te kako bi se ukazalo na problem položaja radnica Tersus Eka, koje su diskriminirane i zbog razine obrazovanja i zbog toga što čine žensku radnu snagu.

Tvrtka Tersus Eko dioničko je društvo koje je osnovano 2001. godine a čiji su stopostotni vlasnik Hrvatske željeznice. Tvrtka se specijalizirala za poslove čišćenja, pružanja usluga čišćenja na tržištu, pranje i glačanje rublja te za trgovinu koja uključuje sredstva za pranje, čišćenje i slično. Kako sindikati navode u svojem priopćenju, problem društva Tersus Eko predstavljaju nelojalna konkurencija, odnosno rat damping cijenama na tržištu usluga čišćenja poslovnih prostora. Kao što smo ranije pisali, tržište je prepuno raznoraznih agencija koje se bave uslugama čišćenja, a koje najgrubljom eksploatacijom mahom starijih žena sebi zgrću profit. Sindikati su pokušali situaciju popraviti guranjem granskog kolektivnog ugovora, što nisu uspjeli, te su rješenje problema dioničkog društva vidjeli u osnivanju HŽ Holdinga, čime bi se poslovi čišćenja unutar HŽ grupe obavljali izravnom pogodbom. Pokušalo se i time da vlasništvo nad društvom preuzmu HŽ Infrastrukture, kao najveći korisnik usluga, što se nije dogodilo, te danas upravljanje Tersus Ekom vrši HŽ Putnički prijevoz, a problem dioničkog društva još se nije riješio. Nakon što je Tersus Eko već spomenutim damping ponudama izgubio oko 80 posto poslova koje inače obavlja, otpušteno je 127 radnica, budući da je za nastavak poslova u trenutnoj situaciji potrebno njih pedesetak.

Iako radnicama Tersus Eka po kolektivnom ugovoru treba pripasti ionako nevelika otpremnina (kako navode sindikati u svom priopćenju, pristali su na smanjivanje otpremnine i otkaznih rokova zbog teške poslovne situacije u kojoj se nalazi firma), uprava HŽ Putničkog prijevoza zahtijeva da se radnicama isplati još veća mizerija od otpremnina, bez otkaznog roka, pri čemu ucjenjuju stečajem i likvidacijom. Kako navode sindikati, to predstavlja kršenje zakona. Nadalje, umjesto da uprava HŽ Putničkog prijevoza ne samo osigura pristojne otpremnine otpuštenim radnicama, nego da se potrudi i ponovno ih zaposli, ona višemilijunska sredstva koristi angažirajući odvjetnička društva, iako sama zapošljava 13 diplomiranih pravnika, i trošeći na informatičke firme, iako ima vlastitu informatičku službu. To samo pokazuje koliko je upravljačkim strukturama unutar HŽ Putničkog prijevoza stalo da pomogne radnicama koje su izbačene na ulicu i koje se sada nalaze u vrlo nezavidnoj poziciji.

Iako radnicama po kolektivnom ugovoru treba pripasti ionako nevelika otpremnina uprava HŽ Putničkog prijevoza zahtijeva da se radnicama isplati još veća mizerija od otpremnina, bez otkaznog roka, pri čemu ucjenjuju stečajem i likvidacijom.

Na samom prosvjedu, koji je krenuo od sjedišta Sindikata hrvatskih željezničara u Strojarskoj ulici, pa se nastavio pred zgradom uprave HŽ Putničkog prijevoza, okupljenima su se obratili predsjednik SHŽ-a Ivan Forgač te predsjednik Sindikata željezničara Hrvatske (SŽH) Zoran Maršić. Forgač se tako obratio upravi izjavom kako “moćnici u toj kući“ nemaju pravo vraćati radnice i radnike u doba kmetstva i doba ropstva, te kako nemaju pravo odlučivati tko će jesti, a tko gladovati: “Nemate pravo diskriminirati one koje se nisu imale mogućnost visoko obrazovati. Nemate pravo u 21. stoljeću diskriminirati žene. Nemate pravo nikoga ponižavati niti obespravljivati. Radnice Tersus Eka ne vrijede deset puta manje od drugih željezničara niti zato što su žene niti zato što su čistačice. Na takvo podcjenjivanje i ponižavanje ovi sindikati i svi mi koji smo se okupili nećemo nikad pristati.“ Forgač je naglasio kako su na sastanku s ministrom Olegom Butkovićem i predsjednicom nadzornog odbora HŽ Putničkog prijevoza postignuti određeni pomaci te se prosvjed zbog toga na kraju nije održao pred Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture. Međutim, ukoliko se radnicama ne isplate zakonske otpremnine uz otkazne rokove i ukoliko ih se ne prestane ponižavati, sindikati će organizirati štrajk solidarnosti svih željezničara. Zoran Maršić je rekao kako je prvi cilj prosvjeda bio da se osiguraju otpremnine kako je propisano kolektivnim ugovorom te kako je sastanak s ministrom za to dao dovoljnu garanciju. Dalje je poručio: “Ovo je pravi način pokazati solidarnost za sve one probleme koji nas čekaju. Ovakvih problema neće biti samo u Tersus Eku, nego i u svim ostalim društvima. Hvala što ste došli poduprijeti ove žene. Nije bitna samo otpremnina, bitno je da Tersus Eko opstane kao tvrtka. Iskreno se nadam da ćemo zajedničkim zalaganjem i pritiskom na upravu postići to da Tersus Eko dobije poslove i zaposli još ljudi. Najgore bi bilo da dođe do likvidacije tvrtke, i onda bi svi završili na ulici.“

Kao što je već napomenuto, ove radnice sada se nalaze u teškoj poziciji. Zbog svoje dobi i strukturne pozicije, one će vrlo teško naći posao, a ako ga i nađu, taj će posao biti vrlo slabo plaćen. Kao što nam je i rekla jedna od radnica koja je dobila otkaz: “Moram otići na burzu i čekati pravo na odlazak u mirovinu, s obzirom da imam zdravstvenih tegoba.“ Za cjelokupnu situaciju najviše krivi upravu, koja je pristajala na snižavanje cijena rada što je dovelo do gubitka opsega posla Tersus Eka i otpuštanja radnica, a sama osjeća jaču diskriminaciju zato što je žena. Iako se sindikati bore za to da radnice dobiju zakonsku otpremninu, činjenica je ta da sredstva postoje, samo što ih uprava koristi, između ostalog, kako bi angažirala odvjetnička društva i informatičke službe koje im ne trebaju. Umjesto da se zahtjevi sindikata ograniče na traženje zakonskih otpremnina koje radnice trebaju dobiti, zašto se borba ne bi proširila na stavljanje tolikog pritiska na upravu da iznađe sredstva i osigura zaposlenje tim radnicama? U svakom slučaju, pohvalna je činjenica što svi željezničari staju na stranu čistačica u njihovoj borbi protiv eksploatacije i diskriminacije, što kao ženska radna snaga snažnije osjećaju.