Antinarodne vlasti u službi interesa kapitala dovele su naše vrijedne medicinske sestre i tehničare do očajne situacije u kojoj sve više njih nepovratno napušta zemlju, a one koje ostaju rade za niske plaće uz neplaćeni prekovremeni rad, te križobolju kao kroničnu bolest. O problemima medicinskih sestara i tehničara razgovarali smo s Anicom Prašnjak iz Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara, koji je prošli mjesec organizirao prosvjed u Zagrebu.

Kad je u pitanju položaj u kojem se nalaze medicinske sestre i tehničari, teško je nabrojati sve probleme i teškoće s kojima se suočavaju. Ono što se prvo ističe su niske plaće i sve teži uvjeti rada, što za posljedicu ima sve masovniji odlazak na rad vani. Očit je i značajan nedostatak sestara u zdravstvenom sustavu, što dovodi do prekovremenog, često neplaćenog rada. Zbog ovih, a i mnogih drugih razloga 12. svibnja održan je prosvjed medicinskih sestara i tehničara. Uz to je i sve veći pritisak na dostupnost javnog zdravstva stanovništvu u vidu zagovaranja privatizacije zdravstvenih usluga od strane poduzetničke i političke elite. Za više informacija i bolji uvid u položaj medicinskih sestara i tehničara obratili smo se Anici Prašnjak, predsjednici Glavnog vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara (HSSMS-MT), koji je i organizirao spomenuti prosvjed.

O stupnju nezadovoljstva medicinskih sestara i tehničara gore nabrojanim uzrocima te ostalim razlozima njihovog lošeg položaja Prašnjak kaže: “Prekovremeni rad i neadekvatni uvjeti rada su dovoljni razlozi za stupanj nezadovoljstva medicinskih sestara i tehničara, a kada se taj prekovremeni rad ne plaća, tada nezadovoljstvo još više raste. Brojni su razlozi lošeg položaja medicinskih sestara i tehničara, a i sveopćeg statusa medicinskih sestara i tehničara koji čine najbrojniju skupinu zdravstvenih radnika: različite razine obrazovanja medicinskih sestara koje nisu dovoljno prepoznate i priznate u društvu, značajni nedostatak struke, nedovoljno vrednovanje rada i iskustva, podcjenjivanje rada, a privatizacija primarne zdravstvene zaštite dodatno će pogoršati status medicinskih sestara.”

Neplaćeni prekovremeni rad, nedostatak materijala potrebnog za obavljanje posla, te zdravstveni problemi koje medicinske sestre imaju zbog uvjeta rada dovode do povećanja broja bolovanja. Prašnjak smo pitali o kakvom obimu i brojkama se radi kad su spomenute stvari u pitanju: “Što se tiče konkretnih brojki, navedeno pitanje potrebno je postaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskoj komori medicinskih sestara. Možemo samo reći da je, prema podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, zanimanje medicinske sestre među najugroženijima u odnosu na najčešću tegobu današnjeg radnika- križobolju, pa su tako medicinske sestre na samom vrhu sa 87 posto. Brojni su i drugi zdravstveni problemi koji nastaju zbog preopterećenosti, neadekvatnih uvjeta rada, te nepoštivanja propisa o zaštiti na radu.”

Svakodnevno se susrećemo s problemima medicinskih sestara koji proizlaze iz nepoštivanja odredbi navedenih Ugovora (prekovremeni rad, rad na blagdan, radno vrijeme, naknada za trošak prijevoza), ali i brojnih pitanja koja bi tek trebalo urediti.

U zdravstvenom sustavu RH nalazi se oko 10 000 visokoobrazovanih medicinskih sestara, no njihove kvalifikacije nisu priznate u okviru sustava. O šansama da će im se ostvarene kvalifikacije priznati i koracima koje HSSMS-MT poduzima da se taj problem riješi, naša sugovornica kaže: “Jedan od gorućih problema medicinskih sestara i medicinskih tehničara jest upravo nepriznavanje njihovog obrazovanja. U Hrvatskoj trenutno postoji petogodišnje srednjoškolsko obrazovanje medicinskih sestara, zatim imamo prvostupnice, diplomirane medicinske sestre, magistre sestrinstva, dr. sestrinstva. Na sastancima sa resornim ministarstvom, u svim raspravama, a i za vrijeme pregovora, ukazivala sam i ukazujem na problem nepriznavanja obrazovanja. Pitanje je kako u sustavu zdravstva ne postoji planiranje koliko kadra je potrebno da bi se zadovoljile potrebe za radnom snagom i kako se uopće podupire školovanje i visoko obrazovanje medicinskih sestara kada se već sada zna da one neće moći biti zaposlene u skladu sa svojom visokom stručnom spremom. I što nam se naposljetku događa? Obrazovanje naših mladih tako i medicinskih sestara financira se iz Državnog proračuna, iz džepova naših građana, da bi naposljetku naš visokoobrazovani mladi kadar, naše medicinske sestre odlazile na rad u inozemstvo. Upravo je to jedan od gorućih problema u našoj zemlji na koji ukazujem u svim prilikama i tražim maksimalni angažman nadležnih institucija da se donesu mjere i strategije da se tome stane na kraj.”

26. ožujka ove godine potpisan je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na rok od 12 mjeseci. O njemu i u kojoj mjeri se poštuje Prašnjak nas informira: “Kolektivni ugovor odnosi se za oko 72.000 zaposlenih u sustavu zdravstva, a važno je naglasiti da je njime zadržana ista razina materijalnih i ostalih prava iz dosadašnjeg Kolektivnog ugovora. Prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenih u djelatnosti zdravstva, uređuju se i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S tim u vezi, svakodnevno se susrećemo s problemima medicinskih sestara koji proizlaze iz nepoštivanja odredbi navedenih Ugovora (prekovremeni rad, rad na blagdan, radno vrijeme, naknada za trošak prijevoza…), ali i brojnih pitanja koja bi tek trebalo urediti kako bi radno-pravni status medicinskih sestara i medicinskih tehničara bio uređen na način kako to ova profesija i zaslužuje. Odredbe spomenutih Ugovora značajno se krše, kako je gore navedeno, u pogledu organizacije i rasporeda radnog vremena, prekovremenog rada, naknade za trošak prijevoza i dr. što nastojimo riješiti u direktnoj komunikaciji s poslodavcima.”

U Hrvatskoj radi oko 39 000 medicinskih sestara i tehničara, tako da na 100 000 stanovnika imamo 449 sestara, što je za oko 50 posto manje od EU prosjeka. Po procjeni sindikata trenutno nedostaje oko 12 000 sestara, dok se istovremeno, kao što smo već spomenuli, sve više medicinskih sestara odlučuje za odlazak van zemlje. Pitali smo Prašnjak za mišljenje da li Vlada i ministar zdravstva išta čine da spriječe ovaj katastrofalan trend: “Iz medija i javnosti svi možemo čuti reforme Vlade u vidu zaustavljanja odlaska radnika u inozemstvo, kao i poboljšanja demografske slike u Hrvatskoj. Čine li što?! To će građani i svi mi pojedinci sami procijeniti. Osobno smatram da se može mnogo, mnogo više po tom pitanju napraviti. Konkretno, u Ministarstvu zdravstva potrebno je razviti plan i sustav za praćenje ljudskih resursa u zdravstvu koji bi omogućio bolje projekcije i procjene dostatnosti broja zdravstvenih djelatnika.”

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, zanimanje medicinske sestre je među najugroženijima u odnosu na najčešću tegobu današnjeg radnika- križobolju, pa su tako medicinske sestre na samom vrhu sa 87 posto.

Očito je da je djelovanje ove, kao i svih prethodnih Vlada RH, doprinijelo sve lošijoj razini zdravstvene zaštite. Na pitanje radi li se o ciljanoj politici da bi se korak po korak sve veći dio zdravstvene zaštite privatizirao pod izgovorom da je ovakvo javno zdravstvo neodrživo, Prašnjak smatra: “Činjenica jest da je u vrtlogu povijesnih reformi zdravstvenih politika u Hrvatskoj sestrinstvo uvijek bilo (i još uvijek jest) izloženo različitim političkim utjecajima. Neminovni su nagomilani i veliki dugovi u zdravstvu koji dovode do neodrživosti postojećeg zdravstvenog sustava. No, najavljene reforme, prije svega privatizacija zdravstva, neće riješiti postojeće probleme, niti smanjiti dugove. Dapače, nastat će još veći problemi koji će se prelamati na leđima nas medicinskih sestara i medicinskih tehničara, a i pacijenata, građana.”

S jedne strane skoro 1 000 medicinskih sestara je nezaposleno, a s druge njih 12 000 nedostaje zdravstvenom sustavu. Na pitanje koja je glavna prepreka njihovom zapošljavanju, Prašnjak odgovara: “Definitivno nesređen sustav zdravstva. Dakle, nedovoljno vrednovanje rada i iskustva medicinskih sestara, nepriznavanje ulaganja u obrazovanje, neadekvatna analiza postojećih razina obrazovanja, neučinkovit plan školovanja i obrazovanje, nepriznavanje stvarno postojećeg i potrebnog obrazovnog statusa medicinskih sestara, neučinkoviti i loši zakoni, pravilnici, zabrana zapošljavanja.”

HSSMS-MT podržava i radnike hitne pomoći i sanitetskog osoblja u borbi za njihova prava, a s kojima ih između ostaloga veže i to da su uvjeti rada sve teži. Prašnjak smo pitali kakvu suradnju HSSMS-MT ima sa Sindikatom zavoda za hitnu pomoć i planiraju li zajedničke akcije, a zanimalo nas je i dobivaju li podršku u svojoj borbi od doktora i strukovnih udruženja u koja su oni uključeni: “Svi radnici u sustavu zdravstva imaju slične ili gotovo jednake probleme stoga je neophodna zajednička suradnja i podrška. Povodom Međunarodnog dana sestrinstva i obilježavanja Dana osnutka Sindikata koji je osnovan 11.svibnja, mi smo 12. svibnja organizirali prosvjed u Zagrebu koji je okupio oko više od tisuću medicinskih sestara i tehničara diljem Hrvatske, a prosvjednoj povorci pridružili su se i brojni građani. Podršku smo dobili i od mnogih zdravstvenih institucija koje su time dokazale koliko cijene i poštuju naš rad i aktivnosti Sindikata. U svakom slučaju, otvoreni smo za suradnju i sa sindikatima i sa sestrinskim udrugama jer nam je zajednički cilj dobrobit i napredak sestrinske profesije.”

Za kraj razgovora ostavili smo pitanje što bi trebalo napraviti da se poboljša javni zdravstveni sustav, te koje mjere treba poduzeti da se zaustavi odlazak medicinskih sestara i tehničara na rad u inozemstvo, odnosno da se poboljšaju uvjeti u kojima rade, što je jedan on preduvjeta za njihov ostanak u našem zdravstvenom sustavu.

Najavljene reforme, prije svega privatizacija zdravstva, neće riješiti postojeće probleme, niti smanjiti dugove. Dapače, nastat će još veći problemi koji će se prelamati na leđima nas medicinskih sestara i medicinskih tehničara, a i pacijenata, građana.

“Nužno je provesti situacijsku analizu u području sestrinstva: utvrditi točan broj medicinskih sestara i tehničara, provesti strategiju zapošljavanja, utvrditi i priznati točan manjak medicinskih sestara s obzirom na minimum standarda potrebnih za obavljanje djelatnosti, uskladiti sistematizaciju radnih mjesta u zdravstvenim ustanovama sukladno prihvaćenim standardima kvalitete struke, poboljšati materijalna prava medicinskih sestara, unaprijediti rad zdravstvenih djelatnika i poboljšati njihov položaj, podići kvalitetu i svijest o važnosti medicinske struke. Upravo smo iz tih razloga i organizirali velik prosvjed 12. svibnja u Zagrebu, pod geslom: “Sestrinstvo: glas koji vodi! Zdravlje je temeljno ljudsko pravo!” gdje smo ukazali na probleme medicinskih sestara u sustavu zdravstva, od poteškoća u sustavu obrazovanja medicinskih sestara, do zaštite prava iz radnog odnosa. Ovim prosvjedom naglasili smo našu borbu za bolje uvjete rada, za vrednovanje obrazovanja, za dignitet profesije, za bolji i solidarni javni zdravstveni sustav, kao i za zaštitu i promicanje prava pacijenata. Sestrinstvo je neizostavna karika u lancu učinkovite zdravstvene zaštite, kako pojedinca tako i cijele zajednice. Velika je uloga medicinskih sestara i tehničara u njezi bolesnih i zaštiti zdravih ljudi, čija je zdravstvena zaštita nezamisliva bez tog poziva, profesije. Stoga, zaslužujemo sva prava koja nam pripadaju, pravednu plaću za naš pošten rad i poboljšanje općih uvjeta rada i života”, zaključuje Prašnjak.

Ako svemu dodamo i recentne najave vladajućih, odnosno ministra zdravstva Milana Kujundžića, slika postaje još lošija. Dovoljno je spomenuti prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je već izazvao dosta negativnih reakcija. Prigovori se najviše odnose na to da ovakav prijedlog otvara vrata većem podvrgavanju zdravstvenih usluga tržištu, kao i na srozavanje primarne zdravstvene zaštite.

Osim klasnog solidariziranja s radnicama i radnicima koji su nas nebrojeno puta nesebično spašavali i njegovali, njihove veće i pravednije plaće, bolji radni uvjeti, te ostali zahtjevi sindikata medicinskih sestara i tehničara ujedno znače i borbu za održivo, kvalitetno i dostupno javno zdravstvo, što će reći protiv daljnje privatizacije zdravstvenih usluga. Aktualnu sindikalnu borbu medicinskih sestara i tehničara stoga valja prepoznati kao neizostavnu kariku u lancu opće borbe za kvalitetnije i dostupnije javno zdravstvo, odnosno zdravstvo potrebno ogromnoj većini stanovništva.

Kvalitativni koraci prema naprijed svakako moraju uključiti radničko povezivanje medicinskih sestara i tehničara sa radnicima hitne pomoći i sanitetskog osoblja, ali i sa primjerice odgajateljicama u vrtiću čiji sindikat već godinama glasno upozorava na mnoge nedaće radnica u vrtićima.

Mnogim radnicima, nezaposlenima, umirovljenicima su zdravstvena njega, pregledi i operacije već danas sve teže dostupni. Ne dozvolimo poduzetnicima i njihovim političarima da ostvare svoj naum i privatiziraju zdravstvo čime će naše zdravlje i živote dovesti pod diktat tržišta i profita.