U prošlom članku bavili smo se radničko-sindikalnim borbama u varaždinskoj i zagrebačkoj Čistoći. Do sklapanja prvog kolektivnog ugovora u Varaždinu doveo je postupak mirenja tijekom kolektivnih pregovora s upravom poduzeća, dok su radnici Čistoće u Zagrebu spontanim prosvjedima vršili pritisak na upravu u samom finišu postupka mirenja, upozoravajući na moguće posljedice potencijalnog štrajka na razini cijelog Holdinga.

Početkom ožujka 2023. godine propao je postupak mirenja između uprave splitske Čistoće i Nezavisnog sindikata komunalnog poduzeća Čistoća u Splitu. Mirenje je trajalo dulje od zakonski predviđenih pet dana, a započelo je nakon što, ni nakon godinu dana pregovora, nije sklopljen kolektivni ugovor kojim bi se povećale plaće radnika Čistoće. Naime, uprava i Grad radnicima su nudili povećanje osnovice, na što oni nisu pristali jer bi tako radnici s najnižim koeficijentima, kojih je u poduzeću najviše, dobili najmanje. Umjesto toga, radnici su tražili trajno povećanje u bruto iznosu.

Mjesec dana kasnije, ohrabreni uspjehom radničkog bunta u Zagrebu, radnici splitske Čistoće stupili su u štrajk. Obustavu rada u svim službama Čistoće predvodio je Nezavisni sindikat čiji je predsjednik, Marin Jadrić, tada isticao kako je nužno da sistematizacija postane dio kolektivnog ugovora, kako se koeficijenti radnih mjesta ne bi mogli jednostrano mijenjati, i kao primjer navodio nedavno sklopljeni novi kolektivni ugovor u Čistoći Zagreb.

Štrajku se odazvala većina radnika, a od ranog jutra, gradonačelnik i dogradonačelnik Splita bili su na terenu. Iako su, po riječima sindikalnog povjerenika, radnici bili složni u svojim zahtjevima, gradska je vlast pokušavala oslikati suprotnu sliku, ulazila u verbalne okršaje sa sindikalistom Jadrićem i uporno se čudila radničkim zahtjevima, ustvrdivši: „Imaju najveće plaće od svih komunalaca u državi i to im nije dovoljno.“ Nakon višesatnih naizmjeničnih razgovora između Grada, radnika i uprave Čistoće, usprkos mišljenju gradonačelnika da radnici „imaju dosta dobre uvjete za rad“, dogovoreno je povećanje plaće za 100 eura bruto za sve radnike, a najniže plaćenim radnim mjestima povećani su koeficijenti. Nažalost, sistematizacija nije ušla u kolektivni ugovor niti su radnici dobili inflatorni dodatak, ali ovime je štrajk bio završen, a radnici su se vratili na svoja radna mjesta.

Gradska je uprava nakon okončanja štrajka navodno bila zadovoljna ishodom, tvrdeći da je financijski okvir povećanja plaća ostao isti kao u pregovorima dotad, da je samo došlo do preraspodjele tog povećanja. Unatoč tome, iako radnici nisu uspjeli ostvariti sve svoje zahtjeve, valja naglasiti da su povećanje plaća izborili upravo štrajkom.

Također nezadovoljni visinom svojih plaća, radnici riječke Čistoće su 20. rujna 2023. spontano, mimo sindikata, pokrenuli obustavu rada. Radnici su, osim zbog niskih plaća, prosvjedovali i zbog fluktuacije i manjka radnika na kamionima za odvoz smeća i vozača kamiona te zbog loših uvjeta rada i zaštite na radu. Prvog dana je u ovom spontanom buntu sudjelovalo otprilike pola radnika ovog poduzeća, njih dvjestotinjak.

Gradonačelnik Rijeke ubrzo se, samo par sati od početka prosvjeda, hitno sastao s predstavnicima sindikata Čistoće i predstavnicima radnika. Na sastanku je radnicima, u ime gradonačelnika i uprave Čistoće, ponuđeno povećanje plaće od 15 posto neto i nastavak pregovora o daljnjem povećanju materijalnih prava i uvjeta rada. Nakon što ih se o tome obavijestilo, radnici su odbili ovu ponudu, tražeći povećanje plaće od 30 posto neto.

Neovisno o obliku radničkih borbi, zahtjevi radnika i sindikata moraju biti maksimalistički. Pritom je ključno korištenje poluga moći kako bi se stvarao pritisak na upravu i dovelo u pitanje funkcioniranje javnog servisa

Sljedećeg dana prosvjedu su se već pridružili gotovi svi radnici, a gradonačelnik je ovu obustavu rada nazivao ilegalnom jer nije organizirana u skladu s propisanom procedurom (pregovori – mirenje – štrajk). Trećeg dana spontanog prosvjeda održao se još jedan sastanak između gradonačelnika, uprave Čistoće i predstavnika radnika. Dogovoreno je da se neto plaće radnika u operativi povećavaju za 20 posto i da se prekida obustava rada, ali i da se pokreću kolektivni pregovori za novi kolektivni ugovor. Riječima predstavnika radnika Omera Durakovića, radnici su pristali na kompromis jer obavljaju javnu uslugu i „drugačije ne bi bilo fer od nas“.

Ako usporedimo sva četiri primjera radničkih borbi u komunalnim poduzećima iz prošlog i ovog članka, vidimo da situacija u varaždinskoj Čistoći ipak donekle odskače od onih u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Kako su se pregovori između sindikata i uprave vodili tek o prvom kolektivnom ugovoru, do njega je bilo važno uopće i doći. Ne pristajući na odugovlačenja i pokretanjem postupka mirenja, u prvom koraku izboren je kompromisni kolektivni ugovor kojeg će se predanim sindikalnim radom ubuduće moći poboljšavati u korist radnika.

Radnici Čistoća u Zagrebu, Splitu i Rijeci već su imali određena prava zagarantirana postojećim kolektivnim ugovorom u trenutku kada je na njihovim radnim mjestima došlo do industrijskih akcija. U splitskoj Čistoći, Nezavisni sindikat je, slijedeći proceduru, pokrenuo štrajk nakon propalih kolektivnih pregovora i postupka mirenja. U Zagrebu i Rijeci, radnici Čistoće spontano su, mimo sindikata, prekinuli s radom; u prvom slučaju usporedno s postupkom mirenja, a u drugom slučaju posve iznenada, potičući usput pokretanje pregovora o novom kolektivnom ugovoru.

Konačni ishod svih ovih industrijskih akcija – mirenja, štrajka ili spontanog bunta – bio je povećanje plaća i ostalih prava radnika. Unatoč pritiscima gradskih vlasti ili uprave, radnici su ostali nepokolebljivi u svojim zahtjevima, premda ponekad suviše solidarni sa sugrađanima, osjećajući obvezu i dužnost prema njima, a nauštrb vlastitih interesa. Neovisno o obliku radničkih borbi, zahtjevi radnika i sindikata moraju biti maksimalistički. Pritom je ključno korištenje poluga moći kako bi se stvarao pritisak na upravu i dovelo u pitanje funkcioniranje javnog servisa, u čemu je izrazito važno jedinstvo radnika te povezanost i suradnja sindikata srodnih djelatnosti.