U naredna dva članka bavit ćemo se nedavnim radničko-sindikalnim borbama u komunalnim poduzećima u Hrvatskoj. U prvom dijelu osvrnut ćemo se na Čistoću Varaždin i Čistoću Zagreb, promotriti različite uvjete u kojima su sindikati djelovali, ali i metode koje su koristili za ostvarivanje radničkih interesa.

Sredinom studenog ove godine radnici komunalnog poduzeća Čistoća d.o.o. iz Varaždina potpisali su prvi kolektivni ugovor s upravom, i to na razdoblje od četiri godine. Pregovori između Regionalnog industrijskog sindikata (RIS) i Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH), dva reprezentativna sindikata u Čistoći, i uprave trajali su od siječnja 2022. godine. O važnosti ovog kolektivnog ugovora i samom procesu pregovaranja razgovarali smo s tajnikom RIS-a, Nikolom Ptićem.

„Pregovori su krenuli dobro, s iskrenom voljom obje strane da se kolektivni ugovor sklopi i to čim prije, ali su se ipak odužili jer su sindikati u više navrata pristali na prolongiranje roka za potpisivanje kolektivnog ugovora“, kaže nam Ptić. Naime, kako je u prethodnom razdoblju poduzeće poslovalo negativno, čekalo se „donošenje odluka o povećanju cijena prikupljanja i odvoza otpada kako bi se osigurala sredstva za pozitivno poslovanje poduzeća, a onda i za podizanje materijalnih prava radnika kroz kolektivni ugovor“, pojašnjava Ptić.

Budući da su radnici u varaždinskoj Čistoći većinski sindikalno organizirani u RIS-u, taj je sindikat u zajedničkom pregovaračkom odboru imao većinu članova, a u srpnju 2023. samostalno je pokrenuo postupak mirenja jer nije pristao na nova odgađanja potpisivanja kolektivnog ugovora. Iz sindikata nam objašnjavaju da su smatrali da za to ne postoje opravdani razlozi te da je u narednim mjesecima održano više sastanaka mirenja.

Sve donedavno radnička prava u Čistoći regulirala su se raznim pravilnicima koje je poslodavac jednostrano donosio, a time ih je mogao samostalno i mijenjati. Potpisivanjem prvog kolektivnog ugovora materijalna prava radnika Čistoće značajno su uvećana. „Iznos osnovice za obračun plaće podignut je za sva radna mjesta za 25 posto, čime su bruto plaće operativnih radnika porasle za prosječno 15 posto, što kroz povećanje osnovice, što kroz podizanje dodatka za otežane uvjete rada. Iznos osnovice vezan je za rast iznosa minimalne plaće pa će iduće godine značajno rasti (zbog porasta minimalca, op. a.), a za očekivati je da će rasti i narednih godina“, objašnjava Ptić. „Osim toga, ugovoren je niz ostalih materijalnih prava radnika, poput dodataka za radni staž općenito i kod poslodavca, cijeli niz neoporezivih primitaka te je povećan broj dana plaćenog dopusta i broj dodatnih dana godišnjeg odmora na koje radnici po nizu kriterija ostvaruju pravo.“

Nakon ovakvog uspjeha, iz RIS-a pozivaju i druge radnike u Varaždinu da se organiziraju, učlane u sindikat i bore za svoje pravo suodlučivanja na radnom mjestu. Nadamo se da će prokušani recept uspješno primijeniti i u Varkomu, drugom i većem varaždinskom komunalnom poduzeću u kojem također ne postoji kolektivni ugovor.

Četiristo radnika zagrebačke Čistoće krajem siječnja krenulo je u spontani, do tada najveći prosvjed, nezadovoljni uvjetima rada i malim plaćama. Radnici su tražili i novu sistematizaciju te podizanje plaća radi usklađivanja s inflacijom

Pogledajmo sada primjer Čistoće Zagreb. Još u studenom 2022. godine započeli su kolektivni pregovori između sindikata i uprave Zagrebačkog holdinga, kojima su sindikati tražili, između ostalog, povećanje plaća. Za vrijeme odvijanja pregovora i samo mjesec dana kasnije, radnici Čistoće, jednog od poduzeća Holdinga, prosvjedovali su zahtijevajući novu sistematizaciju, kao i podizanje plaća radi usklađivanja s inflacijom. Prosvjed su organizirala tri od pet sindikata koji djeluju u zagrebačkoj Čistoći, a jedan od njih sudjelovao je i u pregovorima s upravom. Kako su ti pregovori tekli neuspješno, sindikati su uskoro, u siječnju 2023. godine, pokrenuli postupak mirenja.

Četiristo radnika zagrebačke Čistoće krajem siječnja krenulo je u spontani, do tada najveći prosvjed, nezadovoljni uvjetima rada i malim plaćama. Neposredan povod bio je otkaz trojici radnika nekoliko dana ranije, zbog navodnog miješanja različitog otpada prilikom odvoza, što su oni demantirali. Uprava Zagrebačkog holdinga otpočetka je prosvjed proglašavala nezakonitim štrajkom tvrdeći da se odvija u uvjetima u kojima se poštuje važeći Kolektivni ugovor i dok traje proces mirenja. Međutim, nakon četiri dana, tijekom kojih je Zagreb grcao u otpadu, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević potpisao je izjavu kojom se garantira dogovor između uprave i radnika postignut dan ranije, a kojim se odmah prihvaća dio zahtjeva radnika. Izjava gradonačelnika također je jamčila da neće biti sankcija za radnike koji su sudjelovali u „nezakonitom štrajku“. Prosvjed je završio Tomaševićevim performansom, u kojem je u uniformi Čistoće nekoliko sati proveo u prikupljanju otpada, a istovremeno zakonski je rok za završetak postupka mirenja između sindikata i uprave bio sve bliži.

Dan prije isteka mirenja, uprava Holdinga je, pod prijetnjom štrajka i potpune blokade grada, ponudila sindikatima povećanje materijalnih prava. Potpisan je novi kolektivni ugovor na tri godine, a njime su na razini cijelog Holdinga radnicima zajamčene veće plaće i ostala materijalna prava, kao i nova sistematizacija. Iako početno stavovi sindikata prema prosvjedima radnika Čistoće nisu bili jedinstveni u svojoj podršci, nakon uspješnog okončanja postupka mirenja predsjednica Sindikata Čistoća, Mirjana Kaltak, zahvalila se na Facebook stranicama svog sindikata radnicima Čistoće „koji su svojim jedinstvom, zajedništvom i snagom dali vjetar u leđa sindikatima da uspješno ispregovaraju s poslodavcem sve gore navedeno.“

Vidimo da se u slučaju različitih početnih uvjeta sindikalna borba drugačije odvija. U varaždinskoj Čistoći nije postojao važeći kolektivni ugovor nego se tek pregovaralo o prvom ugovoru. U tom slučaju radnici su skloniji većim kompromisima, vodeći se logikom da je išta i dalje bolje nego ništa. Ključan korak bio je nepristajanje na daljnja odugovlačenja u pregovorima i pokretanje postupka mirenja, a izboreni kolektivni ugovor u budućnosti treba nadograđivati. S druge strane, u zagrebačkoj Čistoći postojeći kolektivni ugovor bio je na snazi dok se pregovaralo o novom ugovoru. Uz to, pregovori su uključivali sva poduzeća Holdinga, a ne samo jednu firmu. U takvim okolnostima, radnici Čistoće taktički su postupili vrlo dobro – paralelno s mirenjem, samostalno su počeli prosvjedovati i, iskoristivši svoju polugu moći, vršili pritisak i nagovijestili kako bi glavni grad mogao izgledati ako se i ostala poduzeća, u slučaju propadanja postupka mirenja, pridruže prosvjedu, tada već i štrajku.

Kasnije se pokazalo kako je ovaj spontani bunt radnika zagrebačke Čistoće na neki način ohrabrio radnike i sindikate u drugim poduzećima, pokrećući niz štrajkova diljem zemlje. U sljedećem članku promotrit ćemo neke od njih, konkretno one u splitskoj i riječkoj Čistoći.