Tisuću medicinskih sestara i tehničara okupilo se ove subote u Zagrebu da jakim prosvjedom izrazi nezadovoljstvo i otpor sve težim uvjetima rada. Nakon radnika hitne pomoći i sanitetskog prijevoza, ovo je drugi prosvjed radnika u zdravstvu u zadnja dva tjedna što pokazuje svu odvratnost aktualnih antiradničkih i antinarodnih vlasti.

Povodom Međunarodnog dana medicinskih sestara, u Zagrebu je u subotu 12. svibnja održan prosvjed “Sestrinstvo-glas koji vodi” kojim se htjelo upozoriti na izrazito loš položaj medicinskih sestara i tehničara u današnjoj Hrvatskoj. Prosvjed je organizirao Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara.

Oko tisuću radnica i radnika iz cijele Hrvatske okupilo se u 11 sati na zagrebačkom Glavnom kolodvoru otkud se prosvjedna kolona zaputila prema Markovom trgu.

“Medicinske sestre i medicinski tehničari danas su obespravljeni. Ne plaća im se prekovremeni rad, došlo je do ruba kada puno sestara odlazi u inozemstvo jer im radno mjesto ovdje nije adekvatno plaćeno. Imamo velike obaveze i odgovornost prema bolesnicima, a nemamo osigurane materijale i osoblje. Za naše bolesnike radimo 24 sata, od nas se očekuje da nemamo slobodnih dana, a kada ga dobijemo, očekuje se da smo već idući dan na radnom mjestu. Probleme imamo i s godišnjim odmorima. Posljedica svega nabrojanog su česta bolovanja, više od 1900 sestara trenutno je na bolovanju, a približan broj na posao dolazi bolestan, sa oštećenim lokomotornim sustavom- kralježnicom i rukama”, rekla nam je Brankica Grgurić, predsjednica sindikata.

Iz sindikata ističu da u hrvatskim bolnicama trenutno fali oko 12 000 medicinskih sestara, ali aktualnu Vladu i ministra to očito ne zanima. Osim toga, kažu da se aktualni Kolektivni ugovor ne poštuje.
U Zagrebu je nedavno bio održan i prosvjed radnika hitne pomoći i sanitetskog prijevoza, što pokazuje da su radni uvjeti u hrvatskom zdravstvu sve gori.

“Podržavamo radnike hitne pomoći i sanitetskog osoblja jer su oni obespravljeni kao i medicinske sestre koje rade u patronaži po kiši i snijegu, koje rade u zdravstvenoj njezi u kućama, gdje ulaze kod različitih vrsta bolesnika. Primarna zdravstvena zaštita je na koljenima, i danas se događa privatizacija sa našim sredstvima i novcima”, kazala je Grgurić.

Međusobno povezivanje radnika hitne pomoći, sanitetskog prijevoza, medicinskih sestara i tehničara predstavlja važan korak u radničkoj borbi u zdravstvu. Ti radnici su arterije zdravstvenog sektora, a njihov predani rad i njegu u praksi smo osjetili gotovo svi. Upravo na temeljima povezivanja, njihova se borba može širiti i dobijati značajnu podršku radnika iz ostalih industrijskih sektora i grana. Dakako, solidarnost bi trebali pružati i doktori i kirurzi.

Sramotno postupanje kapitalističke države i njezinih institucija prema radnicima u zdravstvu, kao i prema samom zdravstvu kao sve nedostupnijoj i bjednijoj javnoj usluzi, vrijedno je dubokog prezira. Na takvu državu, koja kao instrument interesa kapitala stoji iznad naroda kao njegov najgori neprijatelj, ne treba apelirati, već stati vršiti što veći i što jači pritistak iz različitih smjerova. U tome, zdravstvo može biti jedna od ključnih točki otpora i mobilizacije radnika i masa.