Poklonjeni rad u trgovini Trinaesta plaća pod bor poslodavcu

Kada se pisalo o problemima prodavačica i prodavača u trgovini uglavnom se pisalo o slobodnim, neradnim nedjeljama i malim plaćama. Izvještaji Indeksa, Telegrama, Jutarnjeg lista i drugih agenata kapitala i prodavača oglasnog prostora u tjednima prvih neradnih nedjelja bili su više nalik izvještajima s prve ukrajinske crte ili dramatičnom javljanju Petra Vlahova iz Tel Aviva. Sada, kada je stvar oko neradne nedjelje uglavnom stabilizirana, kada ljudi ne čekaju u redovima ispred autobusnog kolodvora na kruh, a slobodna nedjelja je (barem u jednom dijelu godine) osigurana u sektoru trgovine, odlučili smo staviti fokus na problem neobračunatog i neplaćenog rada koji radnici poklanjaju svom poslodavcu kroz cijeli radni tjedan, čitavu godinu.

Riječ je o pripremnim i završnim poslovima koje prodavačice u trgovini obavljaju prije službenog početka svoje smjene. Dio je uobičajene prakse, koju poslodavci uzimaju zdravo za gotovo, da prodavači u smjenu dolaze barem petnaest, dvadeset minuta prije službenog početka svog radnog vremena, kada treba otvoriti lokal i ostaju duže isto toliko kada prodajno mjesto treba zatvoriti. Prema ranijim izračunima, godišnje na taj način radnici poslodavcu poklone 174 sata, u prosjeku čitav mjesečni fond radnih sati. Moglo bi se reći i jednu cijelu 13. plaću ili godišnji odmor.

„Radnikovo radno vrijeme, početak njegovog rada i završetak rada, ne podudaraju se često s radnim vremenom trgovine, iako je tako često evidentirano. Radnici rade i pripremaju trgovine prije otvaranja kako bi po otvaranju pružile potpunu uslugu kupcu. Nakon zatvaranja, čiste, uređuju trgovinu i pripremaju je za sutra. Neke dane dolaze mijenjati cijene prije početka radnog vremena, a to ostaje u sferi dogovora o korištenju nekih slobodnih dana, nekada”, kazala nam je Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine.

Štulić smatra da „radnici trebaju voditi svoje evidencije radnog vremena, slikati svoje rasporede i u dogovoru sa sindikatom tražiti ispravljanje nezakonitih praksi, tražiti nadzor državnog inspektorata i sankcioniranje prekršitelja”. Ističe da je „važno da se radnice i radnici u trgovini sindikalno organiziraju i izbore za svoje pravo da rade u skladu s ugovorom i da im sve, što su odradili, bude plaćeno, a da poslodavci koji ne poštuju zakon budu ozbiljno sankcionirani, te da sankcija djeluje odvraćajuće od daljnjeg kršenja normi”.

U sustavu poput Tiska, osim izlaganja štampe, postavljanja marketinških i drugih materijala i uobičajenih, ranije spomenutih poslova, obavljaju se i poslovi iz netrgovačkog sektora, poštarski poslovi, preuzimanje i sortiranje paketa, poslovi iz ugostiteljske djelatnosti, ali i oni iz industrije igara na sreću. Osim što brinu da prije početka smjena u kafe aparatu ima dovoljno vode, prodavačice u Tisku moraju brinuti i o dopuni instant kave i mlijeka u prahu, o žličicama i plastičnim poklopcima. Pažljiviji među prodavačima prije početka smjene prijavljuju se u sustav Hrvatske lutrije da bi pravovremeno saznali na kojem su prodajnom mjestu osvojeni veliki dobici, sve kako bi potaknuli igrače da uplate novi Eurojackpot ili Sedmicu jer možda je baš na njegovom prodajnom mjestu novi milioner odigrao dobitni listić.

Tisak smo uzeli kao dobar primjer zbog velikog broja usluga koje pruža kupcima – od plaćanja računa, kupovine autobusnih i željezničkih karata, spomenutih lutrijskih i poštanskih usluga, uplate i isplate novca putem Aircasha, pa sve do punjenja ZET-ovih pokaza, prodaje dnevnih, tjednih ili mjesečnih karata Zagrebparkinga, uključujući i plaćanje kazni za krivo parkiranje. Prodavačice na Tiskovom kiosku tako jednom rukom ispravljaju krive listiće Hrvatske lutrije, drugom rukom kuhaju kavu, a da imaju treću ruku njom bi kopirale smrtne i vjenčane listove, po potrebi, jer u Tiskovom centru usluga možete bez problema i fotokopirati.

Da bi sve nabrojane usluge kupcu bile dostupne kod otvaranja prodajnog mjesta radnici moraju doći na posao prije službenog početka svoje smjene. Na taj dio poklonjenog rada vlasnik i uprava računaju. Isti je slučaj i kod zatvaranja. Tiskov kiosk osim redovne i HUB blagajne za plaćanje računa ima i blagajnu Hrvatske lutrije. Prodavač može krenuti sa zaključivanjem blagajni tek kada spusti roletu i zatvori kiosk. Sređivanje silne papirologije koja je neizbježna u visoko centraliziranom sustavu poput Tiska u pravilu se obavlja izvan priznatog radnog vremena. Radno vrijeme prodavača, radno vrijeme blagajne i prodajnog mjesta tri su različita radna vremena koje poslodavac objedinjuje u jedno, naravno, na štetu radnika, a u korist nikad dovoljno visokog profita.

Radnici moraju bilježiti svoje sate i pozivati se na tu točku ugovora i izboriti se da se odrađeni sati plate. Mnogi poslodavci su skloni potpisati savršeni kolektivni ugovor, ali se ne brinu za provedbu jer znaju da ih nitko neće pritisnuti.

Iz Sindikata grafičara i medija koji organizira radnike u Tisku dobili smo ciničan odgovor kada smo im naveli opisane probleme s kojima se radnici suočavaju. Kazali su nam da se prema kolektivnom ugovoru potpisanom 2021. godine, sve pripremne i završne radnje radnicima obračunavaju i da radnici nisu dužni doći na posao ranije ni ostajati duže te da ih poslodavac ne može kažnjavati zbog toga. Ako uzmemo u obzir veliku fluktuaciju radnika na mjestu prodavača, probni rad, ugovore na određeno, kao i to da poslodavac čak i kada potpiše s radnikom ugovor na neodređeno ostavlja mogućnost da nakon tri mjeseca radniku kaže da nije zadovoljio (ugovori na neodređeno imaju odredbu o probnom radu od tri mjeseca), jasno je da većini radnika, a pogotovo novim radnicima, ne pada na pamet dolaziti na posao u minutu, na obračunati početak smjene.

Dodatno smo postavili pitanje Sindikatu grafičara i medija na koji se onda način regulira i plaća li poslodavac radnike koji u svoje slobodno vrijeme polažu dnevni utržak u (ne svima) obližnju banku. Nismo dobili odgovor. Sindikat kolektivnim ugovorom to pitanje nije regulirao, ali je istaknuo da će biti definirano naknadno, dodatkom na kolektivni. Kako je to zaživjelo u praksi saznali smo ne od sindikata nego iz razgovora s Tiskovom radnicom. Od proljeća prošle godine poslodavac taj zaštitarski posao honorira s 13,26 eura mjesečno. Informirali smo se kod zaštitarskih firmi, pitali smo ih da nam kažu koliko bi oni naplatili takvu uslugu, na mjesečnoj razini. Iz firme Securitas odgovorili su nam da je kod njih najniža cijena takve usluge 12 eura po nošenju. Drugi modeli polaganja novca prelaze stotine eura, po prodajnom mjestu, naravno. Dakle, nenaoružane prodavačice bez pratnje cijeli mjesec polažu utržak u banku za nagradu od 13,26 eura, za posao koji bi zaštitarska firma poslodavcu naplatila najmanje 300 eura po prodajnom mjestu za jedan mjesec.

Konkretan odgovor iz Hrvatske udruge poslodavaca – Udruga trgovine o problemu poklonjenog rada nismo dobili, a nismo sigurni ni da li smo komunicirali s potpisanim marketingom koji je odgovarao umjesto predsjednika udruženja Martina Evačića ili s nekom lokalnom, umjetno inteligentnom izvedenicom ChatGPT-a. Osim što smo saznali kako i oni smatraju da bi radnike trebalo adekvatno platiti, iz Udruge trgovine su nam se požalili kako “trgovina nekoliko zadnjih godina djeluje u izuzetno stresnom okruženju te i uz stalne prilagodbe na domaćem planu izazov je funkcioniranje poduzetnika kojima osim globalne krize veliki izazov predstavlja nedostatak radne snage gotovo u svim djelatnostima pa tako i u trgovini te je poslodavcima svakako u interesu ponuditi što bolje uvjete rada kako bi zadržali kvalitetnog radnika. (…) ukoliko želimo konkurentno gospodarstvo, potrebno je rasteretiti troškove rada i time doprinijeti zadržavanju kvalitetne radne snage”, smatraju u udruženju trgovaca.

Sindikat trgovine, s druge strane, od 2019. godine intenzivno pregovara s ovim socijalnim partnerom oko novog granskog kolektivnog ugovora. Ako na ovaj način iz udruženja trgovaca odgovaraju na konkretna pitanja zaista nije čudno da sindikat ima problema u pregovorima. Da podsjetimo, isto HUP-ovo udruženje jednostrano je raskinulo granski kolektivni ugovor 2013. godine. Početkom ove godine najavili su da bi novi ugovor mogao biti popisan sredinom 2023. godine, no do potpisivanja ugovora koji bi obuhvatio preko 200.000 radnica i radnika u trgovini još uvijek nije došlo.

Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, kao sindikalni povjerenik Saveza (SSSH) još je devedesetih organizirao radnike tadašnjeg Unikonzuma i skeptičan je po pitanju potpisivanja novog sektorskog ugovora. Smatra da se oni u Hrvatskoj danas potpisuju pro forme jer Vlada traži od poslodavaca da krenu u pregovore samo zato da bi se zadovoljili kriteriji iz EU direktive o primjerenim europskim plaćama, da se postigne kvota od 80 posto pokrivenosti kolektivnim ugovorom. U Hrvatskoj je 2023. kolektivni ugovor imalo tek 47 posto radnika. Zato Iveković smatra će prošireni ugovor u trgovini biti potpisan milošću poslodavaca i Vlade, odnosno Udruge trgovine, a ne zato što bi ih Sindikat trgovine ili neki manji sindikat industrijskim akcijama i drugim aktivnostima prisilio na potpisivanje. Sam sadržaj tih ugovora i njihova provedba socijalnim partnerima, čini se, i nije u prvom planu.

„S problemom poklonjenog rada o kojem govorite, ali i općenito s problemima koji su vezani uz radno vrijeme, od postojećih sindikata u trgovini se nitko nije ozbiljno bavio. Sindikat trgovine nema volju niti snagu za borbu s poslodavcem, a drugi manji, borbeniji sindikati koji djeluju u trgovini nemaju potrebno znanje. Jedna je stvar potpisati kolektivni ugovor, a druga je stvar provoditi odredbe iz ugovora. Ako postoji odredba u kolektivnom ugovoru da se plaća pripremni i završni rad, izvan radnog vremena, radnici moraju bilježiti svoje sate i pozivati se na tu točku ugovora i izboriti se da se odrađeni sati plate. Mnogi poslodavci su skloni potpisati savršeni kolektivni ugovor, ali se ne brinu za provedbu jer znaju da ih nitko neće pritisnuti. Veliki je problem, naravno, i što tu borbu ne mogu voditi radnici koji su zaposleni na određeno vrijeme jer su ucijenjeni. Ako ne odradiš što ti je rečeno, nećeš dobiti novi ugovor”, ističe Iveković i ukazuje nam na povezanost poklonjenog rada s drugim važnim segmentom radničke borbe u trgovini, onim protiv zapošljavanja radnika na određeno.

„Vlasnici i uprava uvijek su gledali poslovno radno vrijeme prodavaone kao radno vrijeme radnika. Što definitivno nije točno. Nema tu puno filozofije, to se može riješiti u manjim dućanima promjenama radnog vremena tako da se skrati poslovno radno vrijeme. U većim sustavima – povećanjem broja radnika”. Predsjednik Novog sindikata smatra da u trgovini nemaju problem s profitabilnošću i da poslodavci imaju više nego dovoljno prostora da zaposle veći broj radnika. Jedna od starih, jednostavnih, ali provjerenih metoda s kojom se radnici mogu boriti protiv neplaćenih sati je vlastito evidentiranje odrađenih sati, vođenje tzv. šihterice. „Najbolje bi bilo kada bi upisane sate potpisao i ovjerio drugi kolega ili kolegica iz smjene”, napominje Iveković te zaključuje da bi sindikatima bilo pametnije da u ovo doba godine, za Božić i Novu godinu, svojim članovima poklanjaju šihterice umjesto upaljača i kemijskih olovaka.