Podrška radnicima zadarske Liburnije Radnici složni u borbi za povećanje plaće i drugih materijalnih prava

Vozači zadarskog gradskog autobusnog prijevoznika Liburnija ovaj su tjedan pokazali odlučnost i spremnost na štrajk upozorenja radi zahtjeva za povećanjem plaća, čime su Upravu poduzeća primorali da sindikalne predstavnike pozove za stol nakon dvije godine ignoriranja. O uvjetima rada, sindikalnim zahtjevima i razvojem situacije oko štrajka, razgovarali smo s predsjednikom Sindikata prometa i veza Stjepanom Lisičakom.

Radnici zadarskog gradskog autobusnog prijevoznika Liburnija ovaj su tjedan zaprijetili dvosatnim štrajkom upozorenja radi svojih zahtjeva za povećanjem plaće i uređenjem drugih materijalnih prava. Štrajk se trebao održati u srijedu od 9 do 11 ujutro, ali je sindikat odustao radi neispunjenih zakonskih preduvjeta, odnosno neodržanog procesa mirenja. Međutim, sama prijetnja i pokazana odlučnost radnika i sindikata urodila je plodom.

Naime, sindikat je prekjučer bio spreman Upravi poslati zahtjev za početkom procesa mirenja, a znamo da, ukoliko u tom procesu do dogovora ne dođe, više nema nikakvih zakonskih prepreka za organiziranjem generalnog štrajka. Stoga je direktor sindikalne predstavnike isti dan odlučio pozvati za stol, s obećanjem da će ispuniti njihove temeljne zahtjeve, nakon dvije godine ignoriranja.

Glavni sindikalni zahtjevi su povećanje plaće od deset posto, fiksiranje osnovice, uređenje drugih materijalnih prava koje radnici sada nemaju (regres, božićnica) te regulacija smjenskog i noćnog rada, putnih troškova.

O situaciji u Liburniji, uvjetima rada, glavnim sindikalnim zahtjevima i razvojem situacije oko najave štrajka, razgovarali smo sa Stjepanom Lisičakom, predsjednikom Sindikata prometa i veza, koji organizacijski stoji na čelu ove borbe.

Tvrtka Liburnija d.o.o. nalazi se u javnom vlasništvu; većinski vlasnik je Grad Zadar sa 58 posto, a ostalo su županijske općine Bibinje, Nin, Novigrad, Sukošan, Škabrnja itd. Prema onome što smo saznali od Lisičaka, u Liburniji radi dvjestotinjak radnika, većinom preko ugovora na neodređeno, uz postojeći Kolektivni ugovor star dvije godine, koji otada čeka doradu. Uprava se dosada oko toga nije zamarala, a dok su direktorima gradskih poduzeća u ove dvije godine plaće itekako rasle, radnicima nisu, radnici su ostali u statusu quo. Glavni sindikalni zahtjevi stoga su povećanje plaće od deset posto, fiksiranje osnovice, uređenje drugih materijalnih prava koje radnici sada nemaju (regres, božićnica) te regulacija smjenskog i noćnog rada, putnih troškova itd. Oko materijalnih prava i regulacija, sindikat je spreman na pokoji kompromis, ali od glavnih zahtjeva neće odustati. Lisičak kaže da povećanja plaće nije bilo već desetak godina, te kako radnici Liburnije imaju najmanje plaće od svih prijevoznika gdje njegov sindikat ima Kolektivni ugovor. Sindikalni zahtjevi ne odnose se samo na vozače, već na sve radnike Liburnije.

U Liburniji trenutno djeluju dva sindikata – Sindikat prometa i veza i Sindikat vozača i prometnih radnika, i u ovoj su borbi oni zajedno što je iznimno važno. Za razliku od nekih poduzeća u kojima su se odvijali štrajkovi zadnjih godina (Dalekovod, Leistritz), ovdje nema sindikalne nesloge i podmetanja nogu. To se vidjelo i ovaj tjedan kada su svi radnici Liburnije bili spremni na obustavu rada – time su Upravi poslali najsnažniju poruku. Svejedno, pravni zastupnik SSSH Vedran Uranija rekao je medijima kako je Uprava ovaj tjedan prijetila radnicima otkazima i vršila druge oblike pritiska ukoliko se odluče na dvosatni štrajk.

Aktualna situacija u Liburniji primjer je ofenzivnih radničkih zahtjeva i spremnosti na borbu, budući da radnici idu za poboljšanjem postojećeg stanja, a ne za spašavanjem već uništenog, kako često svjedočimo u Hrvatskoj.

Sindikat prometa i veza odmah je krenuo sa spremanjem dopisa sa zahtjevom za početak mirenja, ali je direktor Liburnije ubrzo javio da je idući tjedan spreman sjesti za stol i riješiti radničke probleme, da nema potrebe za štrajkom. Razvoj situacije ćemo vidjeti, ali ukoliko Uprava pokuša na bilo koji način izigrati radnike, sindikat je spreman na pokretanje zahtjeva za mirenjem i, ako treba, generalni štrajk.

Aktualna situacija u Liburniji primjer je ofenzivnih radničkih zahtjeva i spremnosti na borbu, budući da radnici idu za poboljšanjem postojećeg stanja, a ne za spašavanjem već uništenog, kako često svjedočimo u Hrvatskoj (pr. prosvjedi i štrajkovi radi isplata zaostalih plaća i potraživanja). Sindikat prometa i veza zasada pokazuje odlučnost, te donosi pametne taktičke odluke; nakon prijetnje dvosatnom obustavom rada, čime su radnici demonstrirali svoju brojnost, slogu i volju, ta odluka je povučena radi prevelikog zakonskog rizika. Naime, prije tog štrajka nije bio održan proces mirenja, a znamo da su sudovi kapitalističke države u posljednje vrijeme krenuli u zabrane štrajkova i radi mnogo banalnijih razloga (pr. Croatia Airlines, SDF Žetelice). Povlačenjem odluke sindikat nije od borbe odustao, već je ubrzo spremio dopis sa zahtjevom za mirenje, na koji Uprava mora odgovoriti. Uprava se tako našla stjerana u kut, i sada obećaje ispunjenje radničkih zahtjeva bez potrebe za mirenjem i eventualnim štrajkom.

U tekstu se za kraj vrijedi osvrnuti na ponašanje sindikalnog povjerenika u Liburniji Marina Sikirića. Naime, on je odbio razgovarati s nama jer je na stranici portala vidio crvenu zvijezdu, što za njega simbolizira “uništenje i napad na njegovu domovinu”. Osim što za nas crvena zvijezda ne simbolizira nikakav napad na Hrvatsku, već simbolizira socijalistički način proizvodnje unutar kojeg su radnici ujedno i upravljači, smatramo da je ponašanje Marina Sikirića neprofesionalno. Naime, gospodin Sikirić nije bilo tko, već se nalazi na funkciji sindikalnog povjerenika, a on je svoje osobne ideološke poglede stavio iznad te funkcije, iznad funkcije predstavnika interesa radnika Liburnije. Drugim riječima, dozvolio si je da selektira s kime će razgovarati, kao da je ovo njegova privatna stvar. Je li radnicima Liburnije u interesu da za njihovu borbu čuju samo mediji po ukusu gospodina Sikirića ili im je u interesu da za njihovu borbu čuje što više ljudi, što više drugih radnika? Radnički portal već tri godine redovno prati i podržava radničke borbe i stekao je široki krug poznanstava i prijateljstava s radnicima i borbenim sindikalistima diljem zemlje. Za razliku od Marina Sikirića, predsjednik sindikata Stjepan Lisičak pokazao je što znači sindikalni profesionalizam.

Bez obzira na sve, Radnički portal će nastaviti pratiti borbu radnika Liburnije, a u slučaju izbijanja štrajka radnici moraju već sada znati da će ih zasigurno podržati široki krug radnika i sindikalista, kao što je to bilo u slučaju izbijanja štrajka u SDF Žetelice . Vjerujemo da i radnici drugih poduzeća u kojima djeluje Sindikat prometa i veza već sada podržavaju radnike Liburnije, kao što bi ih podržali i u slučaju eventualnog štrajka.

Do ispunjenja zahtjeva ovim ili onim putem, za stolom ili štrajkom – svi uz radnike Liburnije!