Jučerašnje masovno okupljanje medicinskih sestara i tehničara, sa zahtjevima za povećanje plaće i vraćanje dodataka na godine staža, pokazuje da nedavne poteze reprezentativnih sindikata u zdravstvu možemo smatrati kapitulacijom. Borbene sestre i tehničari stoga najavljuju daljnje organizacijske korake.

U organizaciji inicijative “Medicinske sestre i tehničari zajedno” jučer je u 9.30 sati započelo okupljanje zdravstvenih radnika na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Oko 11 sati medicinske sestre i tehničari uputili su se prema Markovom trgu gdje su govorili o bijednim uvjetima rada i manjku poštovanja prema njihovoj struci. Zdravstveni radnici zahtijevaju povećanje osnovice plaće za 25 posto, vraćanje dodataka na godine staža i otvaranje novih radnih mjesta.

Inicijativu “Medicinske sestre i tehničari zajedno” pokrenule su tri sestre s Odjela za neurologiju KBC-a Zagreb, Božica Bogdan, Sanda Alić i Sandra Kolak prije samo mjesec dana. Facebook grupa Medicinske sestre/tehničari zajedno do sada ima više od 14.000 članova, a prosvjed je okupio više od 2000 sestara iz raznih krajeva Hrvatske. Prosvjednici su kritizirali i postupak sestrinskog sindikata Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara (HSSMS-MT) koji nije podržao jučerašnji prosvjed, odnosno, odbio je štititi svoje članove. Inicijativu i prosvjednike zato su podržali Sindikat KBC-a Rebro, Hrvatska udruga studenata sestrinstva u Osijeku, Koordinacija hrvatske obiteljske medicine, Sindikat pravosudne policije Hrvatske i Sindikat službenika i namještenika u državnim i javnim službama. Osim toga, inicijativi su se pridružile sestre iz drugih bolnica – Mihaela Hoti iz KBC-a Rijeka, Iva Botica iz Petrove bolnice, Ivana Smetiško iz KBC Sestre milosrdnice i Miroslav Vidović iz KB Dubrava.

Prosvjednicima se prva obratila jedna od pokretačica inicijative, Božica Bogdan.
“Ovdje nismo samo zbog svoje generacije, ovdje smo zbog mladih koji napuštaju zemlju, zbog velikog broja sestara i tehničara koji su također otišli, ovdje smo za svaku kolegicu i kolegu, za svakog građanina RH. Naš resorni ministar obratio nam se stihovima: ‘ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno ono nikad nije’, zato smo ga mi ovdje došli pitati može li stihovima dočarati položaj sestara i tehničara. Mi smo nezaštićeni na svojim radnim mjestima, radimo sve poslove, mi smo i sestre i administracija i čistačice. Gurate nas preko granica izdržljivosti. Svakodnevno ulažemo nadljudske napore kako bi profesionalno odradili svoj posao. Do kada? Javnosti se plasira nerealna i neistinita informacija o povišici plaće 18 posto, što, i kada bi bila istina, ne bi činilo ni približnu kompenzaciju za koju smo zakinuti. Draga gospodo, vrijeme je da nam vratite oduzeto. Naše plaće, naše dostojanstvo, naše mjesto u društvu.”

Sanda Alić najprije se obratila resornom ministru Milanu Kujundžiću: “Ministar je rekao da novaca nema i da je to hrvatska realnost. Ministre, sad ćete čuti što je hrvatska realnost. Sustav bi odavno bio u kolapsu da nema nas jer samo ga mi održavamo svojom empatijom. Sestre odlaze raditi izvan zemlje jer ste ih vi otjerali! Zato sada mi koji smo ovdje radimo za dvije – do kada? Na mnogim odjelima u popodnevnoj i noćnoj smjeni radi samo jedna sestra i skrbi za sve bolesnike. Na 24 trudnice u Petrovoj radi jedna sestra. To je najmanje 48 života za koje brine. Često je i ta jedna prisiljena napustiti odjel zbog dijagnostičke obrade drugih bolesnika, i tada odjel i pacijenti ostaju bez nadzora, što je nedopustivo i zakonom zabranjeno. Ovakvim načinom rada ugrožen je i život bolesnika, ali o tome ne smijemo govoriti, a pogotovo ne ovdje javno. Danas jedna sestra, sutra neće biti nijedne! To je, ministre, hrvatska realnost.”

Osvrnula se na Kujundžićeve izjave o povišici od 18 posto u zadnje tri godine rekavši da nije istina da se plaća toliko povećala, a da nedavnu povišicu na koju su pristali reprezentativni sindikati ne vrijedi ni spominjati, jer to nije povišica, nego vraćanje dodataka koji su im ukinuti 2005. i 2014.

Na 24 trudnice u Petrovoj radi jedna sestra. To je najmanje 48 života za koje brine. Često je i ta jedna prisiljena napustiti odjel zbog dijagnostičke obrade drugih bolesnika.

Svoju tvrdnju o zakidanju zdravstvenih radnika dodatno je potvrdila opisom obračuna prekovremenih sati: “Za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja kolegice koje ostaju na odjelu rade ubrzane smjene i tako dolazi do prekovremenog broja sati. Ti prekovremeni noćni i popodnevni sati obračunavaju nam se kao jutarnji. Godinama nas potkradaju. Vratite nam sav onaj novac koji ste nam oduzeli zbog krivog obračunavanja plaće. Vratite nam novac koji ste oduzeli jer radimo kao dvije sestre! Po zakonu prekovremene sate ne moramo radi. Ali što bi se onda dogodilo? Sustav bi se urušio!”

Također je spomenula pokušaje ušutkivanja koji su samo dodatan razlog za prosvjed: “Danas su me novinari pitali da li me je strah. NE! Strah bi me bilo da se nismo okupili, da nismo napokon digli glas i hrvatskom puku rekli što ih čeka ako vladajući ne ispune naše zahtjeve. Čekat će ih bolnice koje će, zato što nema liječnika i medicinskih sestara, postati mrtvačnice!”

Sandra Kolak osvrnula se na pokušaje opstrukcije s pričama da nema novaca i da su medicinske sestre i tehničari nerazumni: “Pričaju da nam fali 12.000 ljudi, a sve te godine mi imamo zabranu zapošljavanja. Sad kažu da su otvorili radna mjesta, a ljudi se ne javljaju. Pa tko će raditi za plaću za koju radimo kad u Njemačkoj može biti plaćen tri puta više samo za svoj posao. Ministri prijete da će uvesti radnu snagu jeftiniju od nas, ja ne vidim da su uvezli, pa tko će ovdje raditi! 12.000 sestara nedostaje u sustavu, naša plaća je recimo 10000 kuna bruto, oko 5 i pol do 6 neto, a kad se bruto plaća pomnoži s brojem sestara koje nedostaju dođemo do milijardi kuna koje su oni godinama uzimali na temelju našeg rada za dvije sestre. Sad kažu da nam nemaju otkud dati. Mene je strah biti pacijent u ovakvom zdravstvenom sustavu. Želimo da vlada posloži prioritete, ne želimo da naša domovina bude korumpirana kolonija. Tko se ne bori za svoja prava, i ne zaslužuje ih. Mi ćemo se boriti, borit ćemo se da Hrvatska ne završi na respiratoru!”

Potom je o uvjetima rada govorila medicinska sestra Ivana Radić: “Dobili smo šansu biti pokretači promjena jer je sustav u kolapsu. Zakopajmo netrpeljivost. Ako ne cijenimo jedna drugu kako možemo očekivati da drugi nas cijene? Otvorimo oči, zaboravimo na barijere u našim glavama. Dodatan poticaj neka nam svakako bude pokušaj opstruiranja od strane mnogih udruga naše struke. Naš posao je zahtjevan, traži požrtvovnost, strpljivost i poniznost, a s druge strane znanje i iskustvo. Radimo i subotom i nedjeljom, noću i danju, jer ljudi se ne razbolijevaju od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati. Mi nemamo radno vrijeme, naše radno vrijeme je dok ne popadamo. Naša djeca odrastaju kao samohrana djeca, sama provode blagdane, bude se sama za božić, sama otvaraju rođendanske poklone. Nakon neprospavanih noći sjedimo na raznim učilištima, same plaćajući školarine, kako bi naši pacijenti imali adekvatnu skrb. Država je na nama omastila brk nepriznavanjem naše razine obrazovanja. Nema nas dovoljno, podcijenjeni smo i nismo dovoljno plaćeni za naš rad. Nemamo pauze, obrok, sami kupujemo zaštitnu odjeću i obuću. Umorni smo. Trebamo biti ponos zdravstva RH, a ne besplatna radna snaga. Samo jedinstveni možemo postići napredak. Zajedništvo prestaje biti parola, zajedništvo i masa su naša snaga.”

Mihaela Hoti iz Rijeke rekla je da su zdravstveni radnici na Markov trg došli izboriti se za svoja prava: “Danas nismo ovdje došli nikoga ništa moliti, jer ni nas nitko ništa ne moli. Radimo svoj posao najbolje što možemo, svaki dan i svaku noć. Nismo se došli žaliti na naš posao, da se sutra ponovno rodimo svi bi bili to što jesmo. Nismo se došli pozdraviti – nigdje mi ne idemo, mi hoćemo ovdje u Hrvatskoj naša prava!”

Za kraj je Sanda Alić rekla: “Moramo ovo zajedništvo i snagu kapitalizirati. Nećemo imati ništa od ovoga ako sada odemo na kavu i poslije doma, i ujutro se probudimo kao da ništa nije bilo.” Najavila je da će inicijativa poduzeti daljnje korake već danas poslijepodne i da su svjesni da kao inicijativa u pravnom smislu ne mogu poduzimati ništa, pa će smjer biti omogućavanje borbe zakonskim putem.

Medicinske sestre i tehničari jučer su pokazali borbenost i složnost, kao i ispravno shvaćanje načina na koji se treba boriti protiv institucija koje ne poštuju zahtjeve radnika, a trebale bi – odgovorne smijeniti ili pokrenuti vlastitu organizaciju. Njihova borba vođena u ovom smjeru zasigurno će biti uspješna, a do ispunjenja zahtjeva trebat će im svaka podrška, stoga, podržimo zdravstvene radnike i pridružimo im se na idućim akcijama.