Sindikat Preporod danas je javnosti izložio odgovore od strane deset političkih stranaka na prošlotjednu anketu o gorućim problemima prosvjetnih radnika u Hrvatskoj. Anketi se odazvalo pet stranaka uz općenite odgovore, dok je ostalih pet ovu anketu uredno ignoriralo i time pokazalo nemar prema nositeljima osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj.

U prostorijama Sindikata Preporod danas je održana konferencija za novinare na kojoj su izloženi odgovori stranaka na pitanja iz sindikalne ankete predstavljene prije tjedan dana vezane uz položaj prosvjetnih radnika. Naglašeno je kako je ovo prvi puta u 20 godina postojanja sindikata da se radi ovakva anketa. Predsjednik sindikata Željko Stipić izložio je ukratko odgovore stranaka – pitanja su poslana na adrese deset stranaka i koalicija, a odgovori su stigli polovično: pet stranaka je odgovorilo (HDZ, BM 365, Živi zid, Pametno i SRP), pet nije (SDP, Most, HDSSB, Hrvatski laburisti i IDS). Generalno Stipićevo mišljenje jest da su odgovori uglavnom “općeniti” i “uvijeni”, a da oni koji nisu odgovorili “ili nemaju odgovore, ili ih imaju, ali ne žele izgubiti izbornu naklonost prosvjetara”.

Oko prvog pitanja koje se tiče realizacije Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama iz 2009. godine, za što su početkom ove godine sazrijeli uvjeti, svi se slažu i smatraju da sporazum treba poštovati u cijelosti. Drugo pitanje, koje izuzetno boli SDP zbog Milanovićeva i Jovanovićeva smanjenja plaće učiteljima s 20 godina staža, isto nije podijelilo političke stranke koje su odgovorile, jedino je odgovor stranke Pametno “uvijen”. Naime, oni nisu za ispravljanje nepravednog smanjenja plaća učiteljima s 20 ili više godina staža, već se zalažu za veće plaće samo onim učiteljima koji postižu najbolje rezultate. Što bi to točno značilo i kako bi se to mjerilo, ostalo je neodgovoreno i kao takvo sindikatu nejasno. Stipić je naglasio kako se ne radi ni o kakvom povećanju plaće nego o pukom vraćanju na staro, stoga je odgovor Pametnog u potpunosti promašen.

Svi se zalažu i za dodatno plaćanje poslova vezanih uz državnu maturu i produžnu nastavu. Podsjetimo, neplaćeni poslovi vezani uz državnu maturu krimen su HDZ-ove vlade, a neplaćena produžna nastava SDP-ove. Četvrto pitanje vezano uz pokrivanje putnih troškova isto nije naročito podijelilo stranke, a Stipić naglašava kako je SDP-ov ministar rada Mirando Mrsić ovdje podosta “zamrsio” stvar jer dobar dio putnih troškova plaćaju sami radnici. Na peto pitanje o isplatama božićnica, regresa, jubilarnih nagrada i otpremnina na zaštićeni račun u slučaju ovršenih i blokiranih svi su odgovorili potvrdno. Šesto pitanje koje se tiče upravljanja školskim ustanovama ovdje je izuzetno važno jer svi ističu da se zalažu za “depolitizaciju” upravljanja školskim ustanovama, odnosno za rješenje prema kojemu bi većinu članova školskih odbora sačinjavali radnici školske ustanove. U HDZ-u čak predlažu da sastav školskih odbora bude 3:2:2 (tri predstavnika školskih radnika, dva predstavnika roditelja, dva predstavnike politike), a u Socijalističkoj radničkoj partiji (SRP) naglašavaju da treba povesti računa i o stručnim kompetencijama vanjskih članova školskog odbora.

Nepostojanje odgovora od SDP-a, Hrvatskih laburista i IDS-a dovoljno govori koliko je službeno lijevim strankama stalo do ovih problema i prosvjetnih radnika općenito, a što je SDP već i pokazao kada je bio na vlasti. Da je jedan tehnokratski kurikulum bitnija stvar stranci koja se naziva socijaldemokratskom i lijevom, govori o tome koliko je uistinu riječ o lijevoj stranci.

Nadalje, pitanje tehnoloških viškova i rad pripadajućih komisija jest problem koji se već 16 godina ignorira, a u ovim odgovorima prevladava stav da temeljito treba redefinirati rad tih komisija kako bi se spriječila diskriminacija, ali na vrlo neodređen i nedorečen način (“uvesti mehanizme nadzora i kontrole”, “postojeće rješenje doraditi i domisliti”). Konačno, i na posljednje osmo pitanje o sigurnosti radnih mjesta što se ponajviše tiče prijetećeg outsourcinga, svi odgovaraju da pomoćne poslove treba zaštiti od toga. Pritom valja istaknuti da je tako odlučan stav svakako posljedica društvenog otpora outsourcingu koji je 2014. godine bio prijedlog resora SDP-ove Milanke Opačić, a protiv čega se skupilo čak oko 600.000 potpisa. Najneodređeniji i najuvijeniji odgovor opet je dala stranka Pametno.

Premda ne postoje veća neslaganja među strankama koje su odgovorile na pitanja, ne treba mnogo dvojiti oko toga da su takvi odgovori uvelike određeni važnošću potpore od strane prosvjetnih radnika kojima su dosad u mandatu svake vlade u znatnoj mjeri uskraćivana radna prava. Ono što je vrlo važno istaknuti jest da o ovim problemima i pitanjima nemamo prilike mnogo čuti u uobičajenim raspravama o obrazovanju – one se uglavnom svode na podršku kurikularnoj reformi, kurikularni sadržaj općenito, te na usklađivanje obrazovanja s potrebama tržišta radne snage i diktatima EU birokrata. Nasuprot tome, teme koje se tiču standarda prosvjetnih radnika i bazičnih radnih te materijalnih prava nalaze se na samim marginama, pa je u tom smislu ova sindikalna anketa Preporoda od iznimnoga značaja. Nepostojanje odgovora od SDP-a, Hrvatskih laburista i IDS-a dovoljno govori koliko je službeno lijevim strankama stalo do ovih problema i prosvjetnih radnika općenito, a što je SDP već i pokazao kada je bio na vlasti. Da je jedan tehnokratski kurikulum bitnija stvar stranci koja se naziva socijaldemokratskom i lijevom, govori o tome koliko je uistinu riječ o lijevoj stranci. Mostova nezainteresiranost da odgovori na ova pitanja možebitno otkriva tehnokratsku agendu te stranke koja pod krinkom priča o “reformama” zapravo skriva daljnje rušenje radničkog standarda.

Za kraj, vrijedi se ukratko osvrnuti na sadržaj šestog pitanja o upravljanju školskim ustanovama gdje svi, pa i sâm sindikat, zagovaraju “depolitizaciju”. Doista jest riječ o “depolitizaciji” ako se pri tome misli na smanjivanje broja predstavnika političkih stranaka na vlasti u školskim odborima, ali to ne znači da bi upravljanje školom time postalo “depolitizirano”. Dapače, upravo bi se to upravljanje time politiziralo na jedan mnogo progresivniji i demokratičniji način– da sami prosvjetni radnici postanu zbiljski nositelji i akteri upravljanja vlastitim radnim mjestom. Takvi pomaci na poziciji upravljanja bacili bi drugo svjetlo ne samo na poimanje politike i političkih utjecaja u prosvjeti nego i na sâm sadržaj – konačno bi i sami radnici imali više utjecaja i kontrole na vlastita radna i socijalna prava, a ne da se samo čeka dolazak na vlast političke opcije koja bi eventualno u nekoj mjeri unaprijedila radnička prava u prosvjeti.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.