Naprijed prema emancipaciji Izvještaji s jučerašnjih osmomartovskih protesta

Ulicama hrvatskih gradova jučer su marširale tisuće povodom Osmog marta koji se odvija u kontekstu sve agresivnijih napada vladajućih konzervativnih elita na ženska reproduktivna prava. Dok su u Zadru sindikati organizirali protest protiv izrabljivanja žena u trgovini, u Zagrebu se marširalo protiv napada na reproduktivna prava i svih oblika društvenih nepravdi. Borba žena protiv kapitalističko-patrijarhalne eksploatacije i dehumanizacije mora se uklopiti u širi društveni pokret koji će kolektivnom akcijom dovesti do konačne emancipacije.

Mnogi hrvatski gradovi jučer su bili poprište protestnih marševa povodom 8. marta – Međunarodnog dana žena koji se u svijetu obilježava od 1910. godine na tadašnju inicijativu Clare Zetkin, članice Socijalističke Internacionale. Primarni cilj bio je jačanje solidarnosti među ženama radničke klase koje su tada, kao i danas, bile zarobljene u okovima kapitalističkog načina proizvodnje i reprodukcije, što znači da 8. mart izvorno ima isključivo borbeno-emancipatorni karakter.

U današnjoj kapitalističkoj Hrvatskoj, položaj većine žena ugrožen je na više razina- eksploatacijom na (sve nesigurnijem) radnom mjestu, neplaćenim kućanskim radom, obiteljskim nasiljem bez adekvatnih kazni, a u posljednje vrijeme vladajuće konzervativne snage ženama nastoje oduzeti reproduktivna prava i sve glasnije zazivaju zabranu abortusa. Sve navedeno potaknulo je mase na izlazak na ulicu. Radnički portal aktivno je jučer sudjelovao na protestima u dva grada, a počelo je ujutro u Zadru.

Povod zadarskom prosvjedu pod geslom “Za radnice u trgovini, protiv novog ropstva!” bio je izvanredni otkaz Zadranki Suzani Šešo zato što je, da bi mogla nastaviti raditi, pojela dvije fete salame.

U Zadru je 8. mart obilježen prosvjednom akcijom kojom su se tematizirali katastrofalni uvjeti u kojima rade radnice u trgovinama. Prosvjed u organizaciji Novog sindikata, strukovnog sindikata HEP-a TEHNOS i Građanske prosvjedne inicijative iz Zadra započeo je oko 11 sati okupljanjem ispred trgovine Spar na Maloj tržnici, a potom su se prosvjednici uputili u šetnju ulicama Zadra. Iako omanja, grupa koja se okupila pokazala je hrabrost i snagu porukama koje su nosili kroz grad i istaknuli u obraćanju medijima. Osim dva spomenuta sindikata, u organizaciju su bili uključeni još neki sindikati, npr. Samostalni sindikat zaposlenika studentskih centara Hrvatske (SSZSCH) te Sindikat radnika u trgovini. Akciju su došla podržati i dvojica pirotehničara.

Povod prosvjedu pod geslom “Za radnice u trgovini, protiv novog ropstva!” bio je izvanredni otkaz radnici Interspara, Zadranki Suzani Šešo zato što je, da bi mogla nastaviti raditi, pojela dvije fete salame. Nakon žalbe Interspara na prvotnu presudu suda u korist radnice, Općinski sud u Zadru presudio je u korist poslodavca. Iako je nakon prvostupanjske presude Šešo bila vraćena na posao, nakon podnošenja žalbe ponovno je dobila otkaz. Kako bi ukazali na apsurdnost čitave situacije i na poruku koja stoji iza cijelog procesa, prosvjednici su zastali kod zgrade Suda i ondje postavili vagu s natpisom “pokvareno”. Hodajući ulicama Zadra dijelili su sendviče kao simboličan podsjetnik na aferu “dvije fete pršuta” i podršku Suzani Šešo, a da bi Zadrane upoznali s uvjetima rada u trgovini dijelili su im i letke s iskazima radnica o robovskim uvjetima rada u trgovinama Spara.

Glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš istaknuo je kako je glavni razlog otkaza Suzani Šešo jeftino rješavanje radne snage, jer je radnica morala otići bez otpremnine i bez prava na burzu. Naveo je nekoliko indikativnih činjenica o tijeku sudskog procesa: “prva presuda je bila u korist radnice; sudac koji je tu presudu donio otišao je, da li po kazni, da li po službenoj dužnosti, na otoke; druga sutkinja dala je dijametralno suprotnu presudu, pretpostavljam da ona ne voli otoke; ono što piše u nekim presudama je skandalozno. Najgora je rečenica koja kaže da radnica nije relevantno dokazala da je bila gladna, pa ja postavljam pitanje svim sucima – kako se utvrđuje glad, da li metrom, libelom, vagom, šestarom, trokutom, gladometrom? Sve te radnice uglavnom su žene, one su ucijenjene na svojim radnim mjestima ugovorima o radu na određeno vrijeme, ucijenjene su s malom plaćom, mnoge od njih su samohrane majke koje jedva preživljavaju kraj s krajem. Sad bi još na sudu morale dokazivati da su gladne – to neće biti tako. Poruka poslodavaca je – plaćene ili neplaćene, priznati vam prekovremeni sati ili ne priznati, radit ćete ono što mi hoćemo, koliko hoćemo, kad mi to hoćemo. Ako se netko usudi pobuniti kaznit ćemo ga uz pomoć suda i uništiti mu egzistenciju. Naša sindikalna poruka je: Možda će tako biti, ali ne bez sindikalne borbe.”

Foto: RP | Zadarski prosvjed “Za radnice u trgovini, protiv novog ropstva!”

Zora Radetić iz Sindikata radnika u trgovini pozvala je vlasnika Spara “koji ima vrlo veliki rejting u svijetu da dođe malo u Hrvatsku i vidi kakva se pravila proizvode preko noći.” Također je naglasila da je istina da su Suzanu Šešo htjeli maknuti s radnog mjesta samo zbog velike plaće i stalnog ugovora o radu.

Novi sindikat je novinarima podijelio na papiru obrazložene službene sindikalne zahtjeve, a oni su: zabrana rada nedjeljom, zabrana nedopuštenog video nadzora koji služi za nadzor i ucjenu radnica, zahtjev za ograničenjem rada na određeno najviše do godine dana, strože kazne za vođenje dvostrukih i trostrukih evidencija o radnom vremenu, te plaćen i ograničen prekovremeni rad.

Borbene sindikalne organizacije poput Novog sindikata 8. mart ne shvaćaju kao dan ruža i karanfila, već kao dan radničke borbe kada se formiraju novi zahtjevi i upozorava da su “trgovački centri rasadnici diskriminacija žena na radu”. Vrijedi spomenuti da većina žena radi upravo u sektoru trgovine, a i u sektoru tekstilne industrije većinu čine upravo radnice.

Foto: RP | Na zagrebačkom protestu “Žene protiv bijede” okupilo se nekoliko desetaka sindikalistica i aktivistica

U Zagrebu su jučer održana dva prosvjeda. Prvo se u 12 sati na Trgu bana Jelačića na protestu pod nazivom “Žene protiv bijede” okupilo nekoliko desetaka sindikalistica i aktivistica iz Ženske mreže Hrvatske, ženskih sindikalnih grupa SSSH, NHS-a i HURS-a te udruge Roda. Nakon što su autobusima obišle nekoliko ministarstava, one su na glavnom gradskom trgu upozorile na teške socijalno-ekonomske uvjete u kojima žive žene svih dobi u Hrvatskoj, gdje 96 posto novozaposlenih žena dobiva ugovore na određeno vrijeme. Također, žene su danas izložene seksualnom zlostavljanju, uznemiravanju i ucjenjivanju na radnome mjestu. Upozorile su i da žene primaju manju plaću za jednaki rad, kao i da država na žene prebacuje obavezu brige i skrbi za najosjetljivije skupine, te da se ženama uskraćuju reproduktivna, seksualna i prava na besplatnu zdravstvenu skrb.

Ovdje moramo istaknuti da niti jedan od predsjednika sindikalnih centrala čije su ženske grupe organizirale prosvjed nije svojim dolaskom podržao žene, radnice. Takva gesta može se tumačiti na dva načina: problemi žena, radnica nisu gorući problem našeg društva, a ako i jesu – radnice će se za svoje zahtjeve i rješavanje svojih problema morati izboriti same, bez podrške kolega.

Centralni i najmasovniji osmomartovski događaj u Zagrebu i Hrvatskoj bio je noćni marš u organizaciji feminističkog kolektiva Faktiv koji je okupio više od 5.000 ljudi. Marš je krenuo sa Trga žrtava fašizma, a glasna kolona prošetala je gradskim Centrom do Zrinjevca kao konačne destinacije.

“Pozivamo sve vas da ustrajete u borbi protiv rasizma, nasilja, ratova, siromaštva, kapitalističke eksploatacije, svih oblika društvenih nepravdi. Slijedimo naše prethodnice – borkinje koje su se izborile za siguran i legalan pobačaj. Pridružimo se uvijek prisutnom i rastućem globalnom ženskom otporu i glasno viknimo- e nećete! No pasaran! Dosta je! Poručujemo svim promotorima patrijarhata, promotoricama prisilne reprodukcije, životarima i obiteljašima koji utjeruju strah i siju mržnju – nemate šanse! Žene ne pristaju! Nema povratka!”, rekla je Jelena Tešija iz fAKTIV-a.

Pozivamo sve vas da ustrajete u borbi protiv rasizma, nasilja, ratova, siromaštva, kapitalističke eksploatacije, svih oblika društvenih nepravdi. Slijedimo naše prethodnice – borkinje koje su se izborile za siguran i legalan pobačaj. Pridružimo se uvijek prisutnom i rastućem globalnom ženskom otporu i glasno viknimo – e nećete! No pasaran! Dosta je!

S pozornice na Zrinjevcu zatražene su i ostavke ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera i njegova pomoćnika Ladislava Ilčića, a okupljene mase pozivale su na otpor novoj fazi konzervativne kontrarevolucije koja sada napada ženska tijela.

Jučerašnji protesti u Hrvatskoj izvukli su na ulice tisuće nezadovoljnih (u Splitu se skupilo preko 1000 ljudi) što svakako jest pozitivan smjer, ali ova borba mora početi ulaziti u nove faze daljnje političke artikulacije i radikalizacije. Iz fAKTIV-a ispravno poručuju da “nema povratka” što znači ustrajnu borbu za očuvanje stečenog. Međutim, na to mora doći i borba za unapređenjem prava i položaja žena, a ne samo za očuvanjem postojećih.

To nas vodi do izvornog Osmog marta. Borba Clare Zetkin, Rose Luxemburg i ostalih borkinja i boraca s početka 20. stoljeća danas se mnogima čini radikalna, ali njihova borba bila je radikalan i odlučan odgovor na radikalnu narav ugnjetavanja žena i radničke klase unutar kapitalizma. Budući da i danas živimo u tom društveno-ekonomskom sistemu koji proizvodi masovnu bijedu, siromaštvo, nezaposlenost, neizvjesnost i obespravljenost kod većine društva, duh i metode njihove borbe nužne su i danas. Upravo su žene dobrim dijelom sudjelovale u Februarskoj i Oktobarskoj revoluciji 1917., a znamo da je Rosa Luxemburg bila jedna od predvodnica spartakističkog ustanka 1919. nakon kojeg je zvjerski mučena i bačena u berlinski kanal Landwehr od strane ultradesne paravojske ratnih veterana unajmljene od tadašnjeg socijaldemokratskog premijera Fridericha Eberta. Iluzorno je misliti da današnje vladajuće klase u konačnici ne bi posegnule i za takvim metodama da bi sačuvale vlastite privilegije i bogatstvo.

Stoga glavna pouka svakog Osmog marta mora biti revolucionarna odlučnost i spremnost na emancipatornu borbu žena u sklopu radničkog pokreta koji teži potpunom oslobađanju društva iz okova najamnog rada i služenja kapitalističkoj manjini. Naši zahtjevi ne smiju stagnirati, već svake godine moraju biti sve radikalniji, a revolucionarne borbe za novo društvo ne može biti bez aktivnog učešća žena.