Najavljeni novi otkazi u Hrvatskom telekomu Trio paket HT-a: agencijski i studentski rad zamjenjuje onaj stalno zaposlenih

Povodom najave nove sječe radnih mjesta u Hrvatskom telekomu, razgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog sindikata telekomunikacija Jukom Cikojevićem. U razgovoru smo saznali kako je eksploatatorska uprava HT-a među radnike uvela opće stanje straha i stresa, kako se na radnoj snazi maksimalno štedi zapošljavanjem agencijskih radnika i studenata, te još pojedinosti koje pokazuju sve štetne posljedice privatizacije ovog poduzeća.

“U ovoj kompaniji radim 37 godina, ona je nekada imala dušu, tijelo i duh. Nažalost, sada je nestalo kolegijalnosti, vlada velik strah među zaposlenicima, kojima stalno visi mač nad glavom zbog straha od otkaza. Gotovo svake godine u prvom kvartalu poslodavac poseže za smanjivanjem broja stalnih zaposlenika. Sada se pripremaju novi otkazi za njih stotinjak”, kaže Juko Cikojević, predsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija (HST), u povodu najave nove runde otkaza u Hrvatskom telekomu.

Poduzeće koje je na početku procesa privatizacije 1999. godine imalo više od 11.500 zaposlenih, sada će ih imati samo 3.600, dok ostatak radno angažiranih ima drukčiji status i prava, čime poslodavac ostvaruje direktnu i brojne indirektne koristi.

Zbog straha su poremećeni odnosi među kolegama, koji su se nekada pomagali, a danas toga više nema – svatko se bori da ostvari svoje ciljeve. Također, način na kojima se ljudima daje otkaz je svakakav: neki od njih su na bolovanju, na porodiljskom i slično.

“HT trenutačno ima oko 3.700 stalno zaposlenih, dok broj agencijskih radnika varira između 1.000 i 1.500, a u ovom trenutku ih ima oko 1.200. Studenti pokrivaju otprilike 600 radnih mjesta, što znači da je angažirano oko 2.000 studenata”, iznosi podatke Cikojević.

Jednostavna računica dakle kaže da je agencijskih radnika i studenata ukupno najmanje 3.200, naprema skorašnjih 3.600 zaposlenih, što je gotovo pola-pola, dok je udio samih agencijskih radnika oko 30 posto. Malo je kompanija, čak i u Hrvatskoj, koje imaju ovako nepovoljan odnos stalno zaposlenih i agencijskih radnika.

“Ranije nije bilo toliko agencijskih radnika, samo nekoliko stotina, no to je sada eskaliralo i iznosi oko 30 posto ukupnog broja radnika, što je nama kao sindikatu neprihvatljivo. Zakon kaže da agencijski radnici obavljaju privremene i povremene poslove, a kompanija ih je angažirala u tolikom broju, dakle tu nešto ne valja. Poslodavac to rješava tako da sistematizacijom neko radno mjesto nazove drugačije nego ono stalno zaposlenog. Računajte još i studente, koji su također na poslovima stalnog karaktera, primjerice na teleprodaji. Neki od njih čak znaju nakon završetka jednog fakulteta upisati novi, samo da imaju pravo raditi dalje kao studenti”, govori Cikojević.

Kaže da je u prosincu 2016. godine iz HT-a već otišlo 50 kolega iz osobno uvjetovanih razloga, jer nisu više mogli podnijeti tempo i težinu poslova.

Foto: RP | Juko Cikojević, predsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija

“No još je bolnije kada na istom radnom mjestu radi recimo desetak ljudi, od toga primjerice četvero stalno zaposlenih, troje-četvero agencijskih radnika kojima se ugovor produžuje za mjesec, tri ili pet, dok su ostali studenti, pa dođe šef i stalnom zaposleniku kaže da je višak. Onda ljudi pucaju po šavovima i to doživljavaju kao pritisak ili mobbing. Zbog straha su poremećeni odnosi među kolegama, koji su se nekada pomagali, a danas toga više nema – svatko se bori da ostvari svoje ciljeve. Također, način na kojima se ljudima daje otkaz je svakakav: neki od njih su na bolovanju, na porodiljskom i slično. Tražili smo od uprave HT-a da zaustavi prisilna otpuštanja radnika kako bi barem neko vrijeme, godinu ili dvije, bilo mira u tvrtki, ali nismo, nažalost, naišli na razumijevanje”, dodaje predsjednik HST-a.

U tom sindikatu smatraju da se radi o nezakonitom postupku davanja otkaza. Tim više što nije riječ o klasičnom tehnološkom višku; danas su tempo rada i radni zadaci takvi da svi rade tijekom cijelog radnog vremena, a često i više od osam sati dnevno. “Pritom nisam siguran da se bilježe svi prekovremeni sati i da su oni adekvatno plaćeni, mnogi posao nose kući ili moraju biti dostupni na mobitelu”, kaže naš sugovornik.

Prema kolektivnom ugovoru, otpremnina za radnike koji su dobili otkaz iznosi 6.400 kuna za svaku godinu radnog staža u HT-u, a radnici imaju pravo i na stimulativnu otpremninu od 2.000 kuna bruto po godini staža. No to nije velik novac jer se, ističe Cikojević, mahom radi o mlađim ljudima koji nemaju puno staža, a ni neku perspektivu daljnjeg zaposlenja. Osim toga, poslodavac od njih traži da potpišu izjavu da se odriču svih prava, pa se moraju odlučiti hoće li uzeti otpremninu ili će pristati koristiti otkazni rok i onda konzumirati pravo na tužbu.

Jedna kolegica mi je rekla da je učila agencijskog radnika poslu, a sada je ona višak, dok će on nastaviti raditi njezin posao. Na razini kompanije bile su neke pozitivne akcije, poput dana djece kada zaposleni mogu djecu dovesti na posao, ali u to nisu bili uključeni agencijski radnici. Oni ne sudjeluju ni u sportskim natjecanjima HT-a, tako da se moraju osjećati diskriminiranima. Također, žale nam se da ih ne plaćaju kao stalno zaposlene.

“Ima raznih priča. Jedna kolegica mi je rekla da je učila agencijskog radnika poslu, a sada je ona višak, dok će on nastaviti raditi njezin posao. Na razini kompanije bile su neke pozitivne akcije, poput dana djece kada zaposleni mogu djecu dovesti na posao, ali u to nisu bili uključeni agencijski radnici. Oni ne sudjeluju ni u sportskim natjecanjima HT-a, tako da se moraju osjećati diskriminiranima. Također, žale nam se da ih ne plaćaju kao stalno zaposlene, no u to nemam uvid, jer je to regulirano ugovorom između agencije i HT-a. Nažalost, po našem statutu ne možemo ih trenutačno sindikalno organizirati, ali i za to pronalazimo rješenje”, kaže Cikojević.

Zbog svega toga, anketa koju Deutsche Telekom provodi u svojoj grupi pokazala je da je zadovoljstvo zaposlenika najniže upravo u HT-u. “Ne možete biti zadovoljni ako vam stalno visi mač nad glavom zbog straha od otkaza”, još jednom ističe predsjednik HST-a.

U Europi bez granica to bi bila idealna prilika za zajednički sindikalni nastup, ali granice, vidjet ćemo, ipak zbog nečega postoje: iako su kontakti HST-a sa sindikatom u Deutsche Telekomu redoviti i konstruktivni, oni ipak imaju ograničene domete.

“Imamo dragih kolega u njihovom sindikatu Ver.diju, među njima je i bivši predsjednik tog sindikata, koji su nas savjetovali, davali nam materijale dok smo pregovarali o kolektivnom ugovoru… Na papiru postoji alijansa sindikata Deutsche Telekoma iz zemalja kao što su Mađarska, Grčka, Njemačka, Austrija i Hrvatska, ali ona živi samo na papiru. Glavni pokretač je trebao biti njemački Ver.di, ali on neće samo tako ići protiv Deutsche Telekoma”, kaže Cikojević.

“Angela Merkel je tražila da optičku mrežu u Hrvatskoj ne gradi država nego velike vanjske kompanije. A ja bih molio da se te kompanije, koje u Hrvatskoj zarađuju profit i ostvaruju dobit, ponašaju malo drugačije prema svojim zaposlenicima. Smatramo da se Deutsche Telekom ne smije prema zaposlenicima u Hrvatskoj ponašati drukčije nego što se ponaša u Njemačkoj. U kompaniji koja ima ovako veliku dobit kao što to ima Deutsche Telekom to bi trebali osjetiti svi radnici, a ne samo uprava i menadžeri”, dodaje.

O planiranim sindikalnim akcijama u povodu novih otkaza Cikojević za sada ne želi detaljnije govoriti, najavljuje samo da će one biti usmjerene prema poslodavcu, ali i da će Hrvatski sindikat telekomunikacija pokucati na sva vrata te tražiti pomoć i od države.

“Agencijski i studentski rad zadao je velik problem svima: i samim agencijskim radnicima i studentima, i stalno zaposlenima, i sindikatima. Od toga ima koristi jedino krupni kapital. A on poznaje samo tri stvari: profit, još veći profit i profit po svaku cijenu”, sumira Cikojević.