Iskon: eksploatator studenata O studentskom radu razgovarali smo s bivšim Iskonovim studentima-radnicima

Telekomunikacijski operateri u Hrvatskoj svoj ogroman profit stječu pojačanom eksploatacijom radne snage. Umjesto stalno zaposlenih, masovno zapošljavaju agencijske radnike i studente koje maksimalno iskorištavaju. U razgovoru s dvoje bivših studenata-radnika, saznali smo kako operater Iskon nije iznimka.

Krajem prvog mjeseca ove godine Hrvatski telekom je, kako to radi početkom svake poslovne godine, po nalogu svog vlasnika Deutsche telekoma najavio otpuštanja novog broja radnika da bi, kako kažu, očuvali operativnu učinkovitost i osigurali potencijal za dugoročni i održivi rast. U prijevodu, da bi uprava Hrvatskog telekoma i ove, 2017. godine, vlasniku osigurala veći rast profita u odnosu na prethodnu godinu, a sebi isplatila bonuse, potrebno je dodatno smanjiti omjer stalno zaposlenih radnika u korist agencijskih i studenata koji danas u HT-u već čine polovicu zaposlenih.

Nakon što je pročitao tekst na portalu o najavi otpuštanja novog broja radnika javio nam se i bivši radnik agencija Adecco i Electus koji je kao ustupljeni radnik radio u HT-u i VIP-u da bi nam potvrdio navode iz teksta o diskriminaciji kojoj su agencijski radnici izloženi u odnosu na stalno zaposlene. Ovaj nam je radnik, koji je zbog straha od tužbe želio ostati anoniman, samo još jednom potvrdio ono što znaju svi radnici koji su radili za više tzv. poslodavaca unutar sektora telekomunikacija – da je poslovna politika tih navodno konkurentskih firmi identična. Formula je jednostavna, da bi izvukao što veći profit iskoristi radnika koliko god ti to zakon dozvoljava, a u nekim slučajevima i preko toga jer inspekcija rada ne obavlja posao koji joj je propisan zakonom.

Zbog dodatnih saznanja o pojačanoj eksploataciji radnika i studenata u telekomunikacijskom sektoru odlučili smo provjeriti kakvo je stanje kod drugih telekom operatera, ovaj put s naglaskom na studentsku eksploataciju. Za tu priliku razgovarali smo s bivšim studentima-radnicima Iskona, tvrtke-kćeri u stopostotnom vlasništvu HT-a koju je HT 2006. kupio za 100 milijuna kuna s namjerom da dodatno učvrsti svoj monopolistički položaj.

Studentski rad u Hrvatskoj gotovo uopće nije reguliran i na njega se ne odnose odredbe iz Zakona o radu. Činjenicu da su studente naši zakonodavci ostavili na milosti kapitalistima u sektoru telekomunikacija prihvatili su s obje ruke.

Tvrtka Iskon osnovana je u Čakovcu 1997. godine, a u trenutku kada je kupljena od strane HT-a u njoj je radilo stotinjak radnika. Danas ih u Iskonu radi 196, a o uvjetima rada u tom poduzeću, koji s ponosom na svojim web stranicama ističe da su vlasnici nekakvog certifikata Prijatelj studenata, razgovarali smo s bivšom studenticom-radnicom, koja je za ovaj razgovor željela ostati anonimna i s Matkom Boršićem, također bivšim studentom i radnikom Iskona.

Naša sugovornica je u Iskonovoj službi za korisnike, u odjelu koji se zove aktivacija korisnika, radila putem studentskog ugovora nešto duže od godinu dana, a u razgovoru za portal potvrdila nam je da telekom operateri svoj veliki profit ostvaruju upravo preko studentskih leđa. “U Iskonu, a pogotovo na mom odjelu, koliko sam vidjela, 90 posto poslova obavljaju studenti. U mom odjelu radilo je 15 radnika, svi su bili studenti osim voditelja odjela. Preko studentskog ugovora ne rade jedino voditelji odjela i pododjela, ali i tu ima iznimki pa su tako i neki od voditelja bili studenti”.

Boršić je u Iskonu, na radnom mjestu u tehničkoj podršci, radio kao student tri godine, od 12. mjeseca 2012. do 12. mjeseca 2015. godine kada je diplomirao novinarstvo. “Nakon što sam izgubio studentska prava nisam se želio prijavljivati na interni natječaj preko kojeg se, u pravilu, zapošljavaju bivši studenti koji su radili u Iskonu. Vrlo vjerojatno bih i dobio posao, ali naprosto mi je dozlogrdilo i stvarno više tamo nisam imao živaca raditi”, kazao nam je.

“Osim voditelja, na odjelu smo od stalno zaposlenih imali oko osam ljudi. Ostalih šezdesetak radnika bili su studenti. Broj studenata je varirao, od 50 do 70, zavisi o dobu godine. Radio sam preko 60 sati tjedno, a nedjeljom sam često znao raditi smjenu od 20 sati u komadu, od pet popodne u nedjelju do 13 sati u ponedjeljak. Najduže koliko sam radio bilo je 24 sata u komadu, bez prestanka. Rekord, za koji znam, koliko je netko radio u komadu bio je 35 sati. Ne bi smio spavati dok radiš, ali postoji jedan kauč na kojem možeš odmoriti, onako, na svoju ruku”, prepričava nam Boršić.

Foto: RP | Matko Boršić u Iskonu je kao student radio tri godine

Studentski rad u Hrvatskoj gotovo uopće nije reguliran i na njega se ne odnose odredbe iz Zakona o radu. Činjenicu da su studente naši zakonodavci ostavili na milosti kapitalistima u sektoru telekomunikacija prihvatili su s obje ruke. Zbog toga studenti u Iskonu i mogu odrađivati smjene koje bi zakonom bile zabranjene da je studentski rad reguliran Zakonom o radu.

Dodatni pritisak studenti u Iskonu trpe jer moraju obavljati poslove koji im nisu u opisu posla. S obzirom da se kod studentskog rada ne potpisuje ugovor o radu ne postoji nikakva zakonska obaveza da se u studentskom ugovoru mora definirati opis poslova koje bi student trebao obavljati. Jedini opis poslova koji studenti imaju jest onaj koji piše u natječaju za posao ili koji im usmenim putem priopći poslovođa.

“Osim što sam obavljala svoj posao koji se sastoji od komunikacije s tehničarima na terenu, a ne s korisnicima Iskonovih usluga, morala sam obavljati hrpetinu drugih manjih poslova koji se nikada ne uspijevaju napraviti kako treba. Uvijek ima viška posla koji nikada nismo stizali obaviti jer su nam stalno dolazili novi poslovi i zadaci koji nam prethodno nisu bili u opisu posla”, govori nam bivša radnica o problemima s kojima se susretala na svom radnom mjestu, a koji se javljaju, između ostalog, zbog gotovo potpunog oslanjanja na nekvalificiranu radnu snagu.

Rad studenata koji nisu kvalificirani radnici stvara probleme i drugim radnicima, objašnjava nam sugovornica: “Jedan od glavnih problema u našem odjelu je i to što se studenti međusobno sami osposobljavaju. Ne postoji kvalitetna obuka od strane stalno zaposlenih. Na ‘tehničkim’ odjelima zapošljavaju se i studenti s humanističkih znanosti, s Filozofskog fakulteta, pa tako često dolazi do problema u komunikaciji s kolegama tehničarima na terenu (koje je Iskon, po dobrom korporativnom običaju, autsorsao op.a). Zbog takve situacije, za obavljanje poslova za koje bi im u normalnim uvjetima trebalo pola sata, terenci ponekad kod korisnika usluge ostaju raditi i preko dva sata. Problem je u tome što im Iskon plaća samo za posao koji odrade u prvih sat vremena”, ističe naša sugovornica.

Zbog nekih situacija stvarno mislim da bi trebali imati beneficirani staž. Neki nazovu usred noći i maltretiraju te jer im je dosadno, drugi se deru preko telefona da će te ubiti jer ne mogu shvatiti da nisi svemoguć.

Mizerna satnica od 18 kn po satu početna je, a u slučaju njezinog odjela u najvećem broju slučajeva i jedina cijena po satu rada. “Na razgovoru za posao rekli su mi da je početna cijena rada 18 kn po satu, ali da se ona nakon nekog vremena diže. No, znam da su ljudi radili preko godinu i pol dana na mom odjelu za istu satnicu”, objašnjava bivša radnica i dodaje: “Ne računajući kraće pauze, radi se bez prestanka, od trenutka od kada si sjeo za svoj kompjuter i telefon, dok ne završiš s poslom. Ljudi rade po 12 sati, živčani su, bezvoljni i depresivni, kada se doma vrate s posla više ništa ne mogu raditi”.

Kada je u pitanju smjenski rad i broj sati koji studenti odrađuju, na odjelu u kojem je ona radila, naša sugovornica kaže: “Službeno, na mom se odjelu preko tjedna radi u dvije smjene po šest sati, a vikendom uglavnom rade ljudi koji su u firmi nešto duže. U praksi, možeš raditi i 12 sati dnevno, a da te nitko ništa ne pita.”

Situacija je u drugom odjelu, u tehničkoj podršci, kada je u pitanju cijena rada slična, no situacija je neusporedivo gora kada je u pitanju smjenski rad.

“Na mom odjelu, ako zadovoljiš predviđenu normu, cijena sata se od startnih 18 kn može povećati za jednu kunu, a maksimum do kojeg se može povećati je 23 kn po satu. Cijena zavisi od evaluacije koja se provodi svaki mjesec. Kada tek dođeš možeš birati u kojem periodu želiš raditi, od 8 ujutro do 8 navečer. U tom periodu radiš sa stalno zaposlenima, do 20 sati. Nakon nekog vremena možeš raditi između 7 i 23 sata, nakon toga do 1 u noći, a kako se osamostaljuješ tako dobivaš priliku raditi i noćnu smjenu. Stalno zaposleni rade od 8 ujutro do 8 navečer i za razliku od studenata, u pravilu, ne rade vikendima. Studenti rade u sve tri smjene, uključujući i nedjelju.“ objašnjava nam Boršić.

Zašto je radio u takvim uvjetima na koje te u Iskonu, kako je nekoliko puta u razgovoru naglasio, nitko ne prisiljava, Boršić nam objašnjava: “Živio sam kao student s nezaposlenom majkom i financirao sam na taj način i sebe i nju. Mjesečno sam u prosjeku mogao zaraditi između tri i tri i pol tisuće kuna. Najviše što sam uspio zaraditi za jedan mjesec bilo je 5 i pol tisuća kuna. To je bilo moguće ‘natući’ tako da radiš noću i praznicima jer se to dodatno plaća”.

Studenti-radnici na njegovom odjelu imali su pravo na dužu pauzu u odnosu na odjel aktivacije korisnika u kojem je radila naša sugovornica (za 6 sati rada 15 min pauze), ali je po pitanju plaćenog obroka i prijevoza stvar ista. “Za odlazak na WC moraš se zabilježiti i to se skida od dozvoljene pauze. Pauza nam je u početku bila pola sata, zatim se povećala na 35 minuta. Možeš je uzeti u komadu ili je rasporediti kako ti odgovara. Postoji čajna kuhinja s frižiderom u kojoj si možeš sam pripremiti hranu koju doneseš. Gablec nije plaćen, jeli smo uglavnom iz pekare, o svom trošku. Nije plaćen ni prijevoz, koliko si odradio za satnicu, toliko ti je plaćeno, ništa izvan toga”, kaže Boršić.

Osim što odrađuju naporne smjene, studenti su izloženi i velikom psihičkom maltretiranju od strane korisnika Iskonovih usluga. “Zbog nekih situacija stvarno mislim da bi trebali imati beneficirani staž. Neki nazovu usred noći i maltretiraju te jer im je dosadno, drugi se deru preko telefona da će te ubiti jer ne mogu shvatiti da nisi svemoguć i da neki tehnički problem ne može biti riješen odmah. Jedan korisnik mi se preko telefona prijetio da će mi zaklati djecu, a kolege su mi kasnije prenijele da je isti taj korisnik tehničara na terenu zaključao u stan i prijetio mu se noževima”, objašnjava nam Boršić kakvim su sve oblicima maltretiranja izloženi Iskonovi radnici.

Kada je u razgovoru Boršić spominjao “stalne” Iskonove radnike kao privilegirane u odnosu na studente, govorio je o ustupljenim radnicima koji su u firmi zaposleni putem agencije za privremeno zapošljavanje. O teškom položaju agencijskih radnika pisali smo u više navrata, a da prekarni oblici rada sve više postaju dominantni upravo nam najbolje govori ovaj primjer u kojem studenti-radnici danas na agencijske radnike gledaju kao na povlaštenu skupinu radnika.

Radio sam preko 60 sati tjedno, a nedjeljom sam često znao raditi smjenu od 20 sati u komadu, od pet popodne u nedjelju do 13 sati u ponedjeljak. Najduže koliko sam radio bilo je 24 sata u komadu, bez prestanka.

Agencijski radnici u Iskonu, kao i u većini poduzeća u Hrvatskoj, ne obavljaju poslove koji su privremenog karaktera već one za kojima postoji stalna potreba. “Samo nekoliko ljudi ima ugovor s Iskonom. Stalno zaposleni radnici, koji su radili na višim odjelima, zaposleni su za stalno, ali preko agencija. Oni uglavnom obavljaju edukaciju studenata, rješavaju probleme s web hostingom, prate statistiku itd., to su poslovi stalnog, a ne privremenog karaktera. U odnosu na nas, oni imaju fiksnu plaću i rade 40 sati tjedno”, objašnjava Boršić.

Zbog situacije u kojoj studenti ruše cijenu rada agencijskim radnicima, agencijski privremeno zaposlenima, a privremeno zaposleni onima koji rade preko ugovora na neodređeno, stvoren je sukob između radnika koji rade na istim radnim mjestima. Kao rezultat toga sve veći broj mladih, radnika u naponu snage, odlazi raditi u inozemstvo. Jedan od onih koji planiraju otići van je i naš sugovornik koji je trenutno nezaposlen, a Hrvatsku planira napustiti jer ovdje ne može naći stalan posao koji bi mu osigurao normalnu budućnosti.

S obzirom da se eksploatacija studenata i radnika u sektoru telekomunikacija ne događa od jučer, sindikati koji djeluju u tom sektoru morat će se trgnuti (minimum bi za početak bio da svojim statutom omoguće prekarnim radnicima da se učlane u njihov sindikat) ili će morati ustupiti mjesto novim sindikatima koji će imati volju i organizacijsku snagu da krenu u obračun s eksploatatorima.

Za kraj, važno je napomenuti da Iskon, naravno, nije jedina firma koja iskorištava studentsku radnu snage, niti je sektor telekomunikacija jedini koji eksploatira buduće radnike (pisali smo ranije i o izrabljivanju studenata na InMusic festivalu). Iskon je samo jedan u nizu tzv. poslodavaca koji su iskoristili priliku za eksploataciju studenata koju je omogućila kapitalistička država u suradnji sa svojim “socijalnim partnerima”, sindikatima i udrugama poslodavaca. Najveću odgovornost za ovakvo stanje, za katastrofalni položaj u kojem se radništvo nalazi, snose rukovodstva sindikalnih centrala. Upravo ona, rukovodstva centrala, putem Zakona o reprezentativnosti, s državom, na najvišoj razini, pregovaraju o razini radničkih prava i o radnim uvjetima unutar kojih su radnici prisiljeni prodavati svoju radnu snagu. Uvjeti u kojima u Iskonu rade studenti i agencijski radnici samo su jedan od krajnjih rezultata dosadašnjih sindikalnih politika.

Uz pravi sindikalni angažman, da bi se uopće zadržala i postojeća, elementarna radnička prava, nužno je da se studenti i radnici napokon povežu, da nastupe zajedno i da u djelovanju budu jedinstveni u odnosu na izrabljivače te da se iz položaja u kojem se neprestano brane dovedu u položaj iz kojeg će krenuti u napad na politiku kapitalističke države, spomenutih centrala, žutih sindikata, kao i svih drugih saveznika kojima je u interesu da se nastavi studentska i radnička eksploatacija.