Glasno o pobačaju Izvještaj s 11. Marša solidarnosti

U organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba i Platforme za reproduktivna prava, u Zagrebu je jučer održan 11. Marš solidarnosti pod nazivom „Glasno o pobačaju“. Osim o zahtjevima za dostupan i besplatan pobačaj, s marša su poslane i poruke o očuvanju besplatnog, kvalitetnog i solidarnog javnog zdravstva koje ovih godina nestaje pod navalom interesa profita.

U subotu 29. rujna s početkom u 16 sati održan je 11. Marš solidarnosti u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ), a ove godine suorganizator je bila Platforma za reproduktivna prava. Naziv ovogodišnjeg marša bio je „Glasno o pobačaju“, a glavni zahtjevi su: dostupan i besplatan pobačaj, regulacija priziva savjesti i besplatno, kvaliteno i solidarno javno zdravstvo.

Marš je imao četiri stanice na kojima su se obraćali govornici – prva točka, otkuda je marš krenuo bio je Trg žrtava fašizma, a fokus je bio na povijesti borbe za reproduktivna prava. Istaknuto je da danas žene teže nalaze posao, više rade na određeno vrijeme te su slabije plaćene. Uz sve to, sve su jači pokušaji povratka na vrijeme prije više od 70 godina kada se zbog pobačaja završavalo pred streljačkim vodom. Aktualna borba sastoji se ne samo od očuvanja postojećeg zakona o pobačaju, već i od stvaranja uvjeta u kojima će pobačaj biti dostupan svim ženama bez obzira na njihov društveni i ekonomski status. „Jasno je što moramo tražiti, jasno nam je jer učimo iz socijalističkog nasljeđa, borbe naših drugarica i ostvarenih rezultata. Izboreno je ustavno pravo na pobačaj, a potom i zakon koji je na snazi već 40 godina. O pobačaju se i dalje mora govoriti u javnosti kao o važnom političkom, društvenom i zdravstvenom pitanju…“, rekla je, između ostaloga, prva govornica. Podsjetila je i na žene osuđene na višegodišnje robije zbog napravljenog pobačaja, zbog pomaganja u pobačaju ili čak zbog savjeta prilikom pobačaja, a na osnovu restriktivnih zakona o pobačaju. Podsjetila je također i na osuđene liječnike i babice. Istaknuto je da se osim borbe za pravo na pobačaj i reproduktivna prava treba boriti i za radnička prava te javno i dostupno zdravstvo.

Pitanje prava na pobačaj mora se povezati sa pitanjima javnih vrtića, javno dostupnih školstva i zdravstva, sigurnih radnim mjesta. Pitanje legalnog, javno dostupnog i besplatnog pobačaja ujedno je i pitanje kvalitete života žena, kao i kvalitete života u Hrvatskoj.

Druga stanica marša bio je Zrinjevac, a tema obraćanja je bio besplatan i dostupan pobačaj. Govornica je obraćanje počela s iskustvima žena koje su imale problema s visokom cijenom pobačaja, jer sada on može koštati i do 3.000 kuna. „Dok god je situacija ovakva ne možemo govoriti da je pobačaj u Hrvatskoj uistinu dostupan… Dostupan je samo ženama koje imaju dovoljno novca da ostvare svoje pravo na pobačaj. Što je sa ženama koje su na minimalcu, koje su nezaposlene, ženama koje rade u nesigurnim uvjetima, studenticama, ženama bez zdravstvenog osiguranja, ženama iz ruralnih područja…“. Dodala je i da „o pravu na prekid ili iznošenje trudnoće ne možemo govoriti samo u kontekstu autonomije ženskog tijela. Razlog je jednostavan: malo mi vrijedi što imam to pravo ako ostvarivanje tog prava košta, malo mi vrijedi što imam pravo pobaciti ako teško dolazim do osnovnih informacija o pobačaju, ako ne uspijem pronaći liječnika ili liječnicu koji pobačaj žele obaviti, ako doživljavam posramljivanje na svakom koraku, ako nemam novca za to…“. Dodala je i da se pitanje prava na pobačaj mora povezati sa pitanjima javnih vrtića, javno dostupnih školstva i zdravstva, sigurnih radnim mjesta, te da je pitanje legalnog, javno dostupnog i besplatnog pobačaja ujedno i pitanje kvalitete života žena, kao i kvalitete života u Hrvatskoj. Obraćanje je završila riječima: „Glasno tražimo pravo na pobačaj, glasno tražimo svima dostupnu zdravstvenu skrb, glasno tražimo život u kome nemamo izbor isključivo na papiru!“

Treća stanica bio je Cvjetni Trg, a tema obraćanja prigovor savjesti liječnica i liječnika. Govornica je na početku istaknula da osim što broj liječnica i liječnika sa prigovorom savjesti raste iz godine u godinu, također rastu i koruptivne prakse jer se pobačaji obavljaju u privatnim klinikama po znatno višim cijenama, te „priziv savjesti postaje alat privatizacije zdravstvenih usluga“. Nadodala je da priziv savjesti krši ili dokida pravo pacijentica na pristup zdravstvenoj usluzi: „Pitanje pobačaja svodi se na lažnu dihotomiju života i smrti, a odluku o pobačaju želi se prikazati kao individualni odabir svake od nas, isključujući tako društveni, ekonomski i politički kontekst… U posljednjih 10 godina kontracepcija nije postala besplatna, seksualni odgoj nije zaživio u školama, a plaće zasigurno nisu porasle. Ipak, broj pobačaja opada. To ne znači da broj žena koje planiraju roditeljstvo raste, to znači da je dio žena pobacio u inozemstvu, dio ilegalno u privatnim klinikama, a dio pod različitim pritiscima rodio“, bile su završne riječi govornice. Inače, na putu prema Cvjetnom trgu desio se incident kad je jedan prolaznik jednom učesniku marša trčeći oduzeo zastavu sa srpom i čekićem, uz tradicionalno psovanje, te pobjegao.

Borba za reproduktivna prava ne smije se svoditi isključivo na pitanje autonomije tijela, jer su reproduktivna prava dio šire društvene reprodukcije, dotoka jeftine radne snage koju žene rađaju, besplatno hrane, oblače, školuju, pripremaju za tržište rada.

Četvrta i zadnja stanica marša bio je novoimenovani Trg Republike Hrvatske, odnosno Hrvatsko narodno kazalište. Ovdje su se obratile dvije govornice, a tema je bila privatizacija zdravstva. Prva govornica je rekla da društveno odgovorna zdravstvena skrb uključuje svima dostupno seksualno i zdravstveno obrazovanje, besplatne osnovne ginekološke pretrage i besplatnu kontracepciju. Upozorila je na puzajuću privatizaciju zdravstva – riječ je o postupnom namjernom prelasku koji vodi do gubitka javnog zdravstvenog sustava, a ovo što sad imamo rezultat je sustavnih politika svih dosadašnjih vlada, uz asistenciju Crkve i neokonzervativnih organizacija. Govornica je naglasila da su sve te reforme i postupci izdaja i odustajanje od zdravlja naroda i reproduktivnog zdravlja žena. Očito je da puzajuća privatizacija zdravstva stvara nekvaliteno, nesolidarno i skupo zdravstvo. Upozorila je i na novi prijedlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji potiče daljnju privatizaciju zdravstva, i da treba pružiti otpor takvom skandaloznom zakonu, koji predviđa potpunu privatizaciju primarne zdravstvene zaštite, ukidanje domova zdravlja, i znači kraj javnog zdravstva. Sve to nije slučajno, već je posljedica sustavne državne politike, kojom se uništava javno zdravstvo, kako bi manjina uzela profit. Govor je završila riječima „solidarno i glasno za svima dostupnu zdravstvenu skrb, solidarno i glasno za pravo svake žene na pobačaj!“

Nakon zahvale okupljenima na dolasku i podršci, završna govornica sažela je zahtjeve marša. „Borba za reproduktivna prava ne smije se svoditi isključivo na pitanje autonomije tijela, jer su reproduktivna prava dio šire društvene reprodukcije, dotoka jeftine radne snage koju žene rađaju, besplatno hrane, oblače, školuju, pripremaju za tržište rada… Samo tako zahtjev žene za slobodnim odlučivanjem o vlastitom tijelu, zdravlju i životu prestaje biti individualan zahtjev, a postaje artikuliran politički zahtjev.“ Podsjetila je da se čeka informacija o sastavu radne skupine koja će izraditi novi zakon o pobačaju, koji mora biti donesen do početka naredne godine prema naputku Ustavnog suda te na samom kraju iznijela zahtjeve: očuvanje trenutno važećeg zakona o pobačaju, besplatan pobačaj (jer zahtjev za legalnim pobačajem mora postati egalitaran), zakonska regulacija priziva savjesti liječnica, liječnika i medicinskog osoblja (jer je to ključni alat manipulacije dostupnosti pobačaju u Hrvatskoj, trenutno se 54 posto ginekologinja i ginekologa poziva na priziv savjesti), besplatno, kvalitetno i solidarno javno zdravstvo, destigmatizacija pobačaja u društvu.

Ovogodišnji Marš solidarnosti „Glasno o pobačaju“ privukao je solidan broj ljudi (400 do 500), promarširao je dobro popunjenim ulicama Zagreba i poslao bitne poruke, koje se rijetko ili nikako imaju prilike čuti u mainstream medijima. Borba za pravo na pobačaj je čvrsto povezana sa zahtjevima za svim ženama dostupan i besplatan pobačaj, borbom za besplatno, kvalitetno i svima dostupno javno zdravstvo, borbom za radnička prava, te za dostupno i besplatno školstvo, vrtiće i jaslice. Drugim riječima, ova borba mora biti u sklopu nastojanja da se ostvare korjenite društvene promjene.