Radnice su dvostruko diskriminirane Razgovor s članicama inicijative Radno i ravnopravno

Udruga PaRiter iz Rijeke nedavno je pokrenula inicijativu Radno i ravnopravno kojom se javnost nastoji što više upoznati i osvijestiti o rodnoj diskriminaciji kroz koju svakodnevno prolaze mnoge žene na tržištu rada. U sklopu njihove akcije “Znate li što su nam rekli?” prošli tjedan održana je i ulična akcija na riječkom Korzu. Tim povodom razgovarali smo s Ivom Davorijom i Tihanom Naglić iz udruge Pariter.

Možete li ukratko predstaviti vašu udrugu, i posebice inicijativu Radno i ravnopravno. Kada i zašto je inicijativa pokrenuta, tko u njoj sve sudjeluje i koji su njezini glavni ciljevi?

Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter osnovana je 2014. godine u gradu Rijeci te od tada kroz različite aktivnosti potiče građane i građanke na aktivno sudjelovanje u zajednici, promovira kulturu nenasilja i tolerancije te ljudska i građanska prava i slobode kao nužne preduvjete demokratizacije društva. Udruga poseban naglasak stavlja na rad s mladima te ženska prava. Inicijativa Radno i ravnopravno nastala je u sklopu projekta “Sisterality – international network of girls and young women”, koji udruga PaRiter provodi s partnerskim organizacijama TDM 2000 iz Italije i Die Spinnerei iz Austrije. Ime projekta Sisterality je spoj engleskih riječi ‘sister’ i ‘solidarity’ te upućuje na samu svrhu ove inicijative. Želimo stvoriti internacionalnu mrežu mladih žena kako bi se promovirala njihova zapošljivost, te kako bi se podigla svijest javnosti o rodnoj nejednakosti na tržištu rada. Projekt je financiran sredstvima Europske unije Erasmus+.

Takve inicijative pokrenute su u Italiji (Sisterality Italia) i Austiji (Mumushi), a inicirale su ih sudionice navedenog projekta. Kroz njih djelujemo u našim lokalnim zajednicama i zajedno na transnacionalnoj razini kao bi adresirale probleme koji su vezani za položaj žena na tržištu rada. U inicijativi Radno i ravnopravno sudjeluju mlade žene iz grada Rijeke, različitih struka, koje su svjesne nepovoljnog položaja žena na tržištu rada i žele na različite načine pokrenuti promjene te potaknuti ostale građane i građanke Republike Hrvatske da se također aktivno uključe. Zajedno organiziramo različite aktivnosti koje su namijenjene javnosti, a cilj im je osvještavanje, rasprava o navedenom problemu te aktivno djelovanje radi postizanja pozitivnih promjena. Aktivnosti u Hrvatskoj mogu se pratiti na stranici inicijative Radno i ravnopravno.

Veliki broj žena zbog nepovjerenja u mehanizme zaštite i straha od gubitka posla radije izabiru šutnju od reakcije na nepravdu. To pokazuje i naše ispitivanje provedeno u rujnu – Reproduktivna prava i karijera.

Kako ste zadovoljni dosadašnjim odazivom, odnosno tijekom akcije?

Mi smo iznimno zadovoljne tijekom i odazivom akcije #znatelištosunamrekli?. U vrlo kratkom vremenskom periodu dobile smo velik broj poruka žena i općenito odazivom građana i građanki koji su podržali ovu akciju. Možemo reći i da je akcija bila dosta dobro medijski popraćena što je omogućilo da se o njoj informira velik dio javnosti. Uz akciju u on-line prostoru u kojem smo pozvale žene da nam šalju opise svojih iskustava, velik odaziv bio je i na istoimenoj akciji u gradu Rijeci na kojoj su građani i građanke izrađivali majice, torbe i bedževe s tim porukama. To pokazuje da postoji velika potreba za raspravom o ovom problemu koji smo adresirale, a još više i potreba za njegovim rješavanjem. Drago nam je da su građani i građanke podržali ovu akciju i da su žene progovorile o svojim iskustvima. Mogućnost da javno progovore o tome što su doživjele na radnom mjestu i/ili pri traženju posla vrlo je važan element naše inicijative. Veliki broj žena zbog nepovjerenja u mehanizme zaštite i straha od gubitka posla radije izabiru šutnju od reakcije na nepravdu. To pokazuje i naše ispitivanje provedeno u rujnu – Reproduktivna prava i karijera, kako žene najčešće ne reagiraju na situacije u kojima se krše njihova radna prava što zapravo dovodi do perpetuiranja ovakvog položaja žena na tržištu rada. Također, s obzirom da projekt ima transnacionalnu dimenziju, da je akcija izrade majica sa takvim seksističkim porukama provedena i u zemljama partnerskih organizacija pod nazivom #sextiles.

Koji su vam daljnji planovi? Vidite li prostor prema širenju na ostale dijelove zemlje?

Mi svakako planiramo i dalje prikupljati iskustva žena i kroz različite aktivnosti nastaviti raspravu i uključivanje javnosti. Akcija #znatelištosunamrekli? samo je jedna od aktivnosti kojom želimo potaknuti javnost da se osvijesti i uključi u raspravu o navedenom problemu. Kako surađujemo s grupama iz Austrije i Italije koje sudjeluju na ovom projektu, sve adresiramo slične probleme s kojima se susrećemo u različitim zemljama te osim toga međusobno učimo i preuzimamo jedni od drugih modele i primjere dobre prakse koji pokazuju da su promjene moguće. Sve lokalne akcije zapravo imaju i transnacionalnu dimenziju te zajedno sa sudionicama iz ostale dvije zemlje surađujemo na provedbi aktivnosti. Konkretno za ovu akciju dobile smo i različite prijedloge za suradnju koji su došli i iz drugih dijelova Hrvatske, tako da ćemo pokušati koliko god je u našim mogućnostima odgovoriti na svaki od njih. Putem Facebook stanice Radno i ravnopravno informiramo javnost o našim aktivnostima te građani i građanke i svakom trenutku mogu provjeriti na navedenoj stranici što se dešava i pratiti tijek aktivnosti.

Trenutne društveno-ekonomske formacije u kojima se slijedi logika profita ispred dobrobiti ljudskog bića i koje u sebi također reflektiraju duboko ukorijenjene patrijarhalne postavke, gdje je žena kao radnica dvostruko diskriminirana, i kojoj se primarno pripisuje uloga majke i njegovateljice, zasigurno ne vodi emancipaciji žena.

Vidite li u vašoj borbi, odnosno problemu koji ste putem inicijative adresirali, potencijalno savezništvo sa radničko-sindikalnim, nevladinim i političkim organizacijama? Drugim riječima, može li se problem diskriminacije žena na radnim mjestima uklopiti u širu radničku borbu?

Dakako, rješenje ove borbe se ne može ostvariti ukoliko nastupamo samostalno i izdvojeno od svih ostalih institucija i organizacija koje su direktno povezane sa zaštitom radničkih prava žena te stoga imamo u vidu ostvariti suradnju sa sindikatima, Inspektoratom rada, Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, Uredom za ravnopravnost spolova RH te županijskim povjerenstvima, ali i sa svim drugim udrugama civilnog društva koje u fokusu svoga rada imaju suzbijanje rodne neravnopravnosti i zaštitu radničkih prava. Problem diskriminacije žena svakako jest dio šire radničke borbe, ali ono ipak zahtijeva posebnu pažnju. Naime, postoji dosta veliko uvjerenje kako žena kao radnica nema ništa gori položaj od svojih muških kolega te u jednakoj mjeri trpe surovost kapitalističkog sustava koji sustavno krši svačija radnička prava. Iako to i jest dijelom istina, s druge strane ne može se ignorirati činjenica kako se žene nerijetko isključuju s tržišta rada upravo zato što jesu žene i kao žensko biće proživljavaju sve ono što im sama biologija naređuje, kao što su trudnoća, dojenje, menstruacija i menstrualni bolovi. Stoga, nijedan muški kolega nikada neće čuti kako ne može dobiti posao jer je trudan, planira trudnoću ili već ima nekoliko djece za koju je potrebna prvenstveno očeva briga. Ili pak kako nije podoban za posao samo zato što je muško, a svi ostali u firmi su ženske pa će poremetiti poslovnu klimu, ili da nije dovoljan autoritet jer su žene bolji autoriteti. To su sve situacije koje žene trpe kao dodatan teret uz svu problematiku niskih plaća, naknadi ili (ne)zaštićenosti kao radnica općenito.

Smatrate li problem društvene potlačenosti i diskriminacije žena, koja se manifestira i na radnom mjestu, usko povezanim s kapitalističkim načinom proizvodnje, odnosno kapitalističkim proizvodnim i društvenim odnosima?

Kapitalizam perpetuira svaku vrstu neravnopravnosti, pa tako i rodnu. Kada se zaposlenik/ca pokazuje ‘neprofitabilnim/nom’ za tvrtku, u kojem god to pogledu bilo, činjenica jest da će ga/ju se zamijeniti s onima koji će stvarati veći višak vrijednosti i od kojih će tvrtka bolje zarađivati. Međutim, problem diskriminacije žena na radnom mjestu ipak nadilazi suštu isplativost najamnog rada. Iz primjera koje smo dobivali za vrijeme trajanja akcije #znatelištosunamrekli? kao i odgovorima iz provedenog ispitivanja, vidljivo je kako su mnogi slučajevi diskriminacije povezani s isključivo rodnom tipizacijom poslova („Vi ste žena i Vi biste varila?!“, „… ali Vi ste žensko!“), seksizmom („Danas izgledaš sexy, stani na ulaz da privučeš više mušterija“, „Nasmij se malo, ljepša si kad se smiješ“, „Molim te nemoj stavljati crveni ruž jer se čini kao da provociraš muškarce“) ili pak iz čiste mizoginije („Ipak je on muško i bolji autoritet“, „Zaposlit ćemo muškog da razbije ovaj kokošinjac“, „Mi nismo firma za rasplodne krave“). Također, ne smije se zaboraviti kako je ‘problem’ zapošljavanja žena usko povezan s njihovim potencijalnim odsustvom radi brige djeteta. Mi još uvijek živimo u društvu u kojem se čvrsto vjeruje kako je isključivo majka nadležna za brigu o djetetu, a otac je tu da zarađuje. I zato se kod nas ne prakticira očev dopust koji bi skinuo veliki dio tereta s leđa žena-majki koje zbog toga dobivaju otkaze ili im se ne produžavaju ugovori. U suštini, ženu se isključuje s tržišta rada radi predrasude da je ona i tako za biti majka i kućanica.

Mi još uvijek živimo u društvu u kojem se čvrsto vjeruje kako je isključivo majka nadležna za brigu o djetetu, a otac je tu da zarađuje. I zato se kod nas ne prakticira očev dopust koji bi skinuo veliki dio tereta s leđa žena-majki koje zbog toga dobivaju otkaze ili im se ne produžavaju ugovori.

Može li se pitanje ženske emancipacije riješiti unutar postojeće društveno-ekonomske formacije ili je za to potrebna njezina promjena?

Trenutne društveno-ekonomske formacije u kojima se slijedi logika profita ispred dobrobiti ljudskog bića i koje u sebi također reflektiraju duboko ukorijenjene patrijarhalne postavke, gdje je žena kao radnica dvostruko diskriminirana, i kojoj se primarno pripisuje uloga majke i njegovateljice, zasigurno ne vodi emancipaciji žena. To je i razlog nejednakih mogućnosti žena i muškaraca na tržištu rada. To između ostalog pokazuje i činjenica da je znatno manji postotak žena na vodećim pozicijama ili su pak većinom u sektorima koji uključuju njegu. Žene koje imaju jednak stupanj obrazovanja i jednake vještine kao i muški kolege potrebne za obavljanje nekog posla, imaju manje šanse da će doći na određeno radno mjesto unatoč sposobnostima. No, stupanj emancipacije žena se u postojećim društveno-ekonomskim okvirima može ostvariti do mjere u kojoj se čovjek kao takav može emancipirati od najma svoga rada. Drugim riječima, zakonima, regulativama i kvotama žene mogu u jednakoj mjeri biti zastupljene na radnim mjestima i mogu im se osigurati jednake plaće kao i muškarcima za isto radno mjesto. Međutim, opet ostaje prostor za djelovanje na području zaštite radničkih prava općenito jer žene i muškarci mogu imati jednake, ali niske plaće, jednake, ali male naknade, i jednaka, ali neosigurana prava. Stoga taj segment borbe zahtijeva veću mobilizaciju. Ali prvi korak ka tome jest prepoznati žene kao jednake i ravnopravne sudionice na tržištu rada i ukinuti rodno utemeljenu diskriminaciju i seksizam. Jedna od bitnih stavki koju se pritom nikako ne smije zanemariti jest aktivno uključivanje i djelovanje građana i građanki. Treba imati na umu da se takve promjene ne postižu preko noći i da treba konstantno i kontinuirano na tome raditi, a te promjene prepoznati kao potrebu i interes javnosti, odnosno svih građana i građanki. Jedno od mogućih riješena bilo bi i uvođenje rodno osjetljivog proračuna, jer je to jedan od konkretnih načina koji bi doveo do poboljšanja položaja radnica.