Prva kapitulacija Ciprasa i Varufakisa Bilanca grčke krize Janisa Varufakisa – 7. dio

Eric Toussaint napisao je seriju od sedam članaka nazvanih “Bilanca grčke krize Janisa Varufakisa”, kao odgovor na najnoviju Varufakisovu knjigu “Ima li ovdje odraslih?”. Kao bivši grčki ministar financija Varufakis je u Sirizinoj vladi, zbog njenih intenzivnih pregovora s trojkom i budućnosti u eurozoni, imao veliku političku ulogu. Njegove teorijske postavke i njegovo praktično djelovanje bitno su utjecali na Sirizinu izdaju koja je obilježila recentnu grčku političku povijest. Danas, kad Varufakis sebe i svoju politiku pokušava prikazati kao pravu lijevu alternativu, članci poput Toussaintovih potrebni su nam više nego ikad. Donosimo sedmi članak.

Bilanca grčke krize Janisa Varufakisa – 7. dio

Dana 20. veljače 2015. Varufakis je potpisao katastrofalan sporazum s Eurogrupom. Njime se Grčka obvezala vraćati novac svojim kreditorima prema ranije utvrđenom planu. To je uključivalo isplatu sedam milijardi eura u nekoliko rata do lipnja 2015. Pet milijardi se trebalo isplatiti MMF-u, iako je to bila institucija koja je provodila kobnu ekonomsku politiku. Također, sporazum je propisao da će bilo koji prijedlog za “reformama” i mjerama štednje u kontekstu drugog Memoranduma o razumijevanju (MOU), usvojenog 2012., biti od strane Grčke podnesen na odobrenje Eurogrupi. Taj drugi MOU bio je produžen za četiri mjeseca zajedničkim dogovorom grčke vlade i Eurogrupe. Nakon potpisivanja sporazuma u Bruxellesu, Varufakis se vratio u Atenu, gdje je bio oštro kritiziran od strane najznačajnijih ličnosti grčkog otpora i borbe.

Atena, 21. do 24. veljače 2015: Varufakisova uzastopna povlačenja

Varufakis dobiva kontradiktorne reakcije. Jeffrey Sachs mu čestita, dok ga žestoko kritiziraju Manolis Glezos, heroj grčkog antifašističkog otpora u Drugom svjetskom ratu i Sirizin član Europskog parlamenta od veljače 2015., kao i poznati skladatelj Mikis Teodorakis. Kako je naveo sam Varufakis, obojica su mu u djetinjstvu bili ljevičarski uzori. U svom javnom priopćenju, Glezos se ispričao narodu Grčke što ih je mjesec dana ranije poticao da glasaju za Sirizu.

Varufakis objašnjava da je 21. veljače započeo s pisanjem reformi koje će predložiti kao “zamjenu za MOU”, te ih podnijeti Eurogrupi 23. veljače. Zanimljivo je primijetiti kako Varufakis danas nema dvojbi pred činjenicom da je ideja bila dotjerati tadašnji postojeći MOU; ali tada su Cipras i on narodu govorili da je riječ o novom sporazumu, i da Grčka više nije zatočenik MOU-a i Trojke, preimenovane u “institucije”.

Varoufakis piše: “Kada ga (tekst) predamo u ponedjeljak navečer, Mariju Draghiju, Christine Lagarde i Pierreu Moscoviciju ostat će sljedeće jutro da ga pregledaju prije telekonferencije Eurogrupe zakazane za utorak popodne. Neće biti nikakvog okolišanja; njih troje jednostavno će, jedno po jedno, donijeti presudu o popisu, dajući mu ili zeleno ili crveno svjetlo, a ministri na nju neće imati nikakvog utjecaja.” Kako je onda itko mogao tvrditi, kao što je tada u javnosti tvrdio Varufakis, da Trojka više ne postoji i da je Grčka ponovno slobodna? On sam priznaje da je Lagarde (MMF), Draghiju (ESB) i Moscoviciju (Europska Komisija) pristao podnijeti listu prijedloga koje je grčka vlada potom planirala službeno poslati Eurogrupi.

Varufakis je napisao dio teksta kao odgovor na humanitarnu krizu, te ga namjeravao ubaciti u novooblikovani MOU. Taj dio teksta nije bio spomenut u priopćenju za medije 20. veljače 2015., budući da je Trojka odbila razgovarati o bilo kakvoj humanitarnoj krizi u Grčkoj, kao što je i Varufakisov prijedlog odbila dva dana ranije. Potom se bacio na uklanjanje elemenata u kojima se spominje kršenje ljudskih prava iz MOU-a. “U zamjenu za sve to ostavio sam velik broj MOU-ovih ‘prethodnih radnji’ nepromijenjen. Neke su bile loše, neke zle, a nekoliko ih je bilo dobro.”

Varufakis je zamolio Jorgosa Huliarakisa, predsjednika Vijeća ekonomskih savjetnika i desnu ruku Dragasakisa, da ostane u Bruxellesu nakon 20. veljače, pri čemu mu je povjerio zadatak suradnje s Europskom komisijom, kako bi se pripremilo podnošenje novooblikovanog MOU-a Trojci 23. veljače.

U nedjelju 22. veljače, Huliarakis se vratio u Atenu i Varufakis ga je pitao je li tekst koji je noć ranije poslao u Bruxelles odobren od Declana Costella, šefa Europske komisije za Trojkin program grčkog bailouta, koji je bio zadužen za nadgledanje implementacije sporazuma od 20. veljače.

Huliarakis je odgovorio da je Costellova reakcija na Varufakisov nacrt bila pozitivna, ali da je potrebna reformulacija u skladu sa stilom Trojke. Varufakis se složio, te se nekoliko sati kasnije Huliarakis vratio s prepravljenim dokumentom. Varufakis s tekstom nije bio ni najmanje sretan. Piše: “Njegov je jezik bez sumnje bio jezik trojkinog MOU-a, ali dodaci koji su trebali odražavati moj raniji nacrt nedostajali su ili su bili neprihvatljivo razvodnjeni.” Skupa su modificirali dokument i poslali ga Costellu na odobrenje u nedjelju u 21 sat.

Costello je odbacio dva specifična elementa njihova teksta. Odbacio je njihovu ideju o moratoriju na deložacije obitelji koji nisu mogle plaćati hipoteku. Varufakis se složio da će izbaciti “moratorij”. Costello se također usprotivio stvaranju javne banke za razvoj koju je Varufakis poželio najaviti. “Pristao sam i na taj ustupak, govoreći samom sebi da ću to staviti na vrh svojih prioriteta od travnja nadalje.”

Ujutro, u ponedjeljak 23. veljače, Varufakis se konzultirao s ratnim kabinetom i Lafazanisom, ministrom obnove. Piše, “…najjače protivljenje izrazili su kolege koji su ili pripadali Lijevoj platformi, ili su joj bili bliski. Iz njihove perspektive naši pregovori s kreditorima bili su u temelju nerazboriti, a prilagodba mog popisa trojkinom žargonu graničila je s izdajom.”

Konačno, nakon još nekoliko konzultacija putem e-maila s predstavnicima Trojke, i nakon što je čekao njihovo zeleno svjetlo, nekoliko minuta nakon ponoći Varufakis je službeno poslao svoju listu Eurogrupi.

Idućeg jutra, u utorak 24. veljače, mediji su objavili kako je otezanje bio dokaz Varufakisove nesposobnosti. Varufakis komentira: “Tu optužbu nisam mogao osporavati, a da ne otkrijem kako sam potajno pregovarao s grčkim kreditorima prije nego što sam službeno predao popis.”

Slijedile su još gore stvari: nekoliko sati kasnije, grčki tisak objelodanio je sadržaj dokumenta kojeg je Varufakis poslao Eurogrupi, objavivši kako je dokument redigirao Declan Costello iz Europske komisije, što je uglavnom i bilo istinito. Varufakis priznaje: “Kad sam to čuo, zgrabio sam laptop, otvorio dokument sa svojim reformskim potpisom, kliknuo na ‘Dokument’, zatim na ‘Svojstva’, i vidio da uz stavku ‘Autor’ stoji: “Costello Declan (ECFIN)¹, a neposredno ispod nje, uz stavku ‘Tvrtka’, dvije riječi koje su upotpunile moje poniženje: Europska komisija.”²

Varufakis dalje vrti svoju priču i govori nam kako je, nakon što je progutao vlastito poniženje, prisustvovao sastanku kabineta. Tvrdi da su mu nakon dva sata diskusije ministri dali odobrenje da nastavi pregovore na temelju teksta kojeg je noć ranije poslao Eurogrupi. Varufakis nam ne otkriva detalje diskusije s tog sastanka, kao ni ljude koji su mu nazočili.

Nasreću, postoje drugi dostupni izvori koji nam mogu dati uvid u točnu ideju diskusije koja se odigrala na tom posebnom, zatvorenom zasjedanju kabineta. Slijedi izvadak iz članka dobro informiranog novinara iz grčkih dnevnih novina Kathimerini: “Unutarnje trenje između vladinih lidera jasno se moglo vidjeti na jučerašnjem sastanku kabineta, gdje je ministar obnove, okoliša i energetike Panagiotis Lafazanis izrazio stroge rezerve u pogledu privatizacija koje su se ticale njegova ministarstva, kao i u pogledu vladinih namjera za usklađivanjem tržišta električne energije i prirodnog plina sa normama i legislativama tržišta Europske unije. Gospođa Nadia Valavani³ postavila je pitanje ubrzanog rješavanja dugova. Mogli su se čuti i šumovi nezadovoljstva drugih ministara, nezadovoljnih što nisu vidjeli tekst u konačnoj verziji prije nego je poslan Eurogrupi.”⁴

Potom je Varufakis sudjelovao sastanku Eurogrupe putem telekonferencije. Predstavnik Europske komisije unaprijed je kazao kako popis mjera koje je poslao Varufakis “nije zamjena za MOU koji predstavlja službenu pravnu osnovu za program.” Mario Draghi i Christine Lagarde rekli su istu stvar.

Varufakis tvrdi kako je tada trebao okončati pregovore i potaknuti Ciprasa da implementira jednostrane mjere koje je sam predložio Ciprasu, Papasu i Dragasakisu, počevši od haircuta grčkih obveznica koje drži Europska središnja banka (ESB) i zasnivanja paralelnog sistema otplate.⁵

“Umjesto toga ja sam se, katastrofalno, odlučio za mekšu alternativu”; te je Eurogrupi putem telefona rekao “inzistirat ćemo…da se procjena dovrši uz pretpostavku da je popis reformi ove vlade početna točka.”

Varufakis jedva spominje važnu debatu unutar Sirizine parlamentarne grupe

Uvečer 25. veljače Sirizina parlamentarna grupa održala je krizni sastanak koji je trajao dugo u noć. U svojoj knjizi, Varufakis ga spominje jednom, i to prilično nejasno, u jednoj rečenici bez spomena datuma: “Bez obzira na nezadovoljstvo pojedinih Sirizinih zastupnika u parlamentu, cijelom zemljom zavladao je ushit.”⁶ Fusnota daje nešto više informacija: “Na izvanredno sazvanom burnom sastanku parlamentarnih stranaka proveo sam dobrih sat vremena za govornicom objašnjavajući zašto je to produženje bilo nužno, osobno preuzimajući odgovornost za cijelu priču dok su Aleksis, Papas i Dragasakis samo gledali.”

Ustvari, na sastanku parlamentarne grupe, trećina se usprotivila sporazumu od 20. veljače. Među njima je bila predsjednica grčkog parlamenta, Zoe Konstantopulu, te svi ministri i zamjenici ministara Lijeve platforme (P. Lafazanis, N. Chountis, D. Stratulis, C. Ysichos), kao i Nadia Valavani, zamjenica ministra financija, te Todoris Dricas, zamjenik ministra za brodarstvo i Egejsko more.⁷

Očigledno je da Varufakis podcjenjuje značajnu opoziciju, koja se razvila veoma rano unutar Sirizine parlamentarne grupe i među članovima vlade, da ne spominjemo Sirizin Centralni komitet (CK). Naime, na glasanju CK održanom 28. veljače i 1. ožujka, 41 posto članstva usprotivilo se sporazumu od 20. veljače. Iz pisanja samog Varufakisa, kao i drugih izvora, jasno je da članovi parlamentarne grupe i ministri u vladi, koji nisu bili u ratnom kabinetu, nisu bili u potpunosti ni informirani o pregovorima. Zapravo se dogodilo da ni kabinet, ni članovi parlamenta, ni drugi Sirizini funkcioneri nisu bili svjesni unaprijed donesenih pregovaračkih odluka. U najboljem slučaju, Cipras im je naknadno pružao pristrane osnovne informacije.

Dana 27. veljače Varufakis se zakleo na vjernost Europskoj Komisiji, MMF-u i ESB-u

Nakon što je izvijestio o sastanku Eurogrupe od 24. veljače na kojem je, umjesto posezanja za jednostranim mjerama, prezentirao mjere koje bi se trebale usvojiti u kontekstu MOU-a, Varufakis dodaje: “Problem s pogreškama u tome je što stvaraju nove pogreške, poput zločina koji vode novim zločinima. Propust koji sam počinio ne povukavši kočnicu na telekonferenciji Eurogrupe 24. veljače bit će upotpunjen jednim još većim, nekoliko dana poslije.”

Preko ureda predsjednika Eurogrupe, Trojka (Europska Komisija, MMF, ESB) je Varufakisa 25. veljače pozvala da pokaže lojalnost. Trojka je htjela da grčka vlada pošalje službeno pismo potvrde sporazuma kojeg je dan ranije postigla s Varufakisom. Nakon dosta oklijevanja, pristao je potpisati predložak pisma pripremljenog od strane Trojke. “Prihvatiti riječi kreditora u cijelosti i bez dopuna u zahtjevu ovakve vrste bio je živi otrov: to bi sugeriralo da nismo mi naveli njih da nam daju produženje po našim uvjetima, nego da ga je trojka odlučila nametnuti po svojima…” Varufakis je bio svjestan ekstremne ozbiljnosti koju je nosila ova odluka. Potpisivanje predloška značilo je da se postojeći memorandum proširuje prema uvjetima koje je diktirala Trojka.

Varufakis priznaje da je pismo Trojke bilo toliko sramotno da je Cipras smatrao kako je nezamislivo da ga potpiše i obavijesti parlament. Varufakis ga je pitao: “Jesi li siguran da ne možeš otići u parlament, reći kako stoje stvari, ishoditi izglasavanje ovlaštenja da potpišem pismo i okrenuti novi list? Umorna i potištena izgleda okrenuo se prema Sagiasu koji je izgledao jednako, i koji mu je savjetovao da ne pristane.”

Varufakis je potom predložio da sam uradi prljavi posao: 2U tom slučaju, Aleksi, ja ću preuzeti punu odgovornost. Potpisat ću vražje pismo bez odobrenja parlamenta, poslati ga zajmodavcima i okrenuti novi list.”

Varufakis izlaže kako je u rani sat 27. veljače “potpisao službeni zahtjev i, dok mi se želudac okretao, poslao ga zajmodavcima. Bilo je to čedo mraka. A ja sam ga priznao za svoje.”

27. veljače Varufakis zadržava Huliarakisa na svom položaju

Prema Varufakisu, 26. veljače, nakon spoznaje o dvostrukoj igri Huliarakisa (ne samo da je zakuhao dokument s Declanom Costellom iz Europske komisije, već je 21. veljače Varufakisu propustio proslijediti važnu poruku Eurogrupe), Cipras mu je savjetovao da se riješi tako nepouzdanog suradnika. Varufakis je odbio. Idućeg dana Cipras je promijenio mišljenje i prihvatio Huliarakisov ostanak.

Vratimo se kratko Varufakisovu izvještaju.

Varufakis piše da je u rano jutro 27. veljače otišao u Maksimos (sjedište premijera) kako bi Ciprasu rekao što namjerava poduzeti oko Huliarakisa: “Ideja je bila da ga unaprijedimo iz predsjednika Vijeća ekonomskih savjetnika u glavnog tajnika za fiskalnu politiku, položaj višeg ranga, ali takav na kojem je mogao počiniti relativno malo štete…” Iako nezadovoljan ovim prijedlogom, Cipras se složio, što je Varufakis prenio Huliarakisu. Međutim, Huliarakis je zaprijetio ucjenom: “Na tebi je, Janis. Samo da znaš, ako mi odlučiš uzeti Vijeće ekonomskih savjetnika, neću prihvatiti položaj glavnog tajnika za fiskalnu politiku ni bilo koji drugi položaj u vladi. Otići ću u Grčku narodnu banku, gdje Sturnaras već ima spremno mjesto za mene.”

Varufakis komentira: “U najcrnjoj noćnoj mori nisam očekivao odgovor koji mi je dao…maske su pale. Cinizam je bio nevjerojatan. Upravo mi je rekao, drsko, da bi radije radio izravno za trojku nego da prekine svoje povlašene veze s njenim dužnosnicima u mom ministarstvu. Ne samo to, nego je i otvoreno priznao da se već uortačio s trojkinim prvim saveznikom, guvrernerom Grčke narodne banke, koji je pokrenuo ‘juriš na banke’ tijekom predizborne kampanje, pokušavajući spriječiti naše preuzimanje vlasti. Bio sam užasnut.” Varufakis je potom prenio Huliarakisov odgovor Ciprasu koji je, iako zaprepašten, odlučio da ostavi stvari kakve jesu.

Varufakisovi komentari o ovim iznimno ozbiljnim događajima jasno ukazuju na njegovu nedosljednost. Krivi sebe što nije prekinuo suradnju s Eurogrupom tijekom telekonferencije 24. veljače, dok istovremeno tvrdi da je ta pogreška bila temeljena na njegovu uvjerenju kako će Cipras kasnije biti u poziciji da radikalno odbaci Trojku. Potom kaže kako je 27. veljače izgubio vjeru u takvu iluziju: “…da sam pogledao u taj bezdan prije nego što sam se priključio telekonferenciji Eurogrupe 24. veljače, definitivno bih isti čas povukao kočnicu trojki. Jedini razlog zbog kojeg to tada nisam učinio bilo je moje uvjerenje kako mogu računati na Aleksisa da će potaknuti raskid s trojkom u nekoj kasnijoj fazi o kojoj ćemo se zajednički dogovoriti, ako se pojavi potreba. To je uvjerenje iščezlo kad je pronašao opravdanje za Huliarakisovu skandaloznu prijetnju da će raditi za neprijatelja.” I dodaje: “Trebao sam se suprotstaviti Aleksisovom povlačenju – i javno ako je potrebno.”

Ali ništa takvo nije uradio. Kao što ćemo vidjeti, Varufakis je prihvaćao prepreku za preprekom do 6. srpnja 2015., i svoja neslaganja ili alternativne prijedloge nikad nije izrekao javno.

Moje svjedočanstvo o događajima iz siječnja i veljače 2015. i perioda prije toga

Kao što je spomenuto u trećem dijelu ove serije tekstova, osobno sam bio uključen u podršku pokretanju inicijative za građansku reviziju grčkog duga krajem 2010.⁸ Išao sam u Atenu osam puta između 2011. i 2014. kako bih sudjelovao u događanjima vezanima uz temu grčkog duga i potrebu za odbacivanjem politika koje nameće Trojka. Osim toga, svrha je bila i razviti internacionalnu solidarnost s otporom grčkog naroda. Temeljito sam proučio problem grčke zaduženosti, što je rezultiralo nizom članaka i intervjua.

Tijekom svojih misija u Grčkoj, upoznao sam Aleksisa Ciprasa, vođu Sirize, kao i druge vodeće figure Sirizine ljevice, posebice Costasa Ysichosa, koji je postao zamjenik ministra obrane u siječnju 2015., te Antonisa Ntavanelosa, koji je vodio DEA ogranak unutar Sirize i sada je član Narodnog jedinstva. Imao sam priliku da se upoznam, raspravljam i usko surađujem i s drugovima iz raznih organizacija unutar izvanparlamentarne radikalno lijeve koalicije Antarsija, posebice Leonidasom Vatikiotisom iz NAR-a te Spirosom Marchetosom. Neke od njih poznajem još od kraja 1990-ih i početka ovog stoljeća, kada je jaka grčka delegacija sudjelovala u mobilizaciji protiv samita G8 u Genovi, u srpnju 2001. S grčkim drugovima sam redovno bio u kontaktu preko mreža kao što je Europski socijalni forum, u kojima je grčko sudjelovanje bilo značajno između 2002. i 2006.,⁹ ili preko Europskih marševa protiv nezaposlenosti.

Nekoliko vođa Sirize, kao što su Cipras, Cakalatos i Valavani, zatim vođe Antarsije kao što su Janis Felikis i Tasos Anastasiadis, te neki vođe SEK-a, organizacije povezane s britanskim SWP-om, bili su visoko angažirani u radu europskih mreža, kao što je bio i Giorgos Mitralias, koji je aktivno sudjelovao u osnivanju Sirize te posebice bio aktivan u mreži oko europskih marševa. Od 2011. CADTM je također blisko surađivao i sa Sofijom Sakorafom, Sirizinom parlamentarkom, nekoć Pasokovom parlamentarkom, te s pravnikom Georgeom Katrugalosom, bivšim članom Grčke komunističke partije (KKE), koji je postao zamjenik ministra u Ciprasovoj vladi, a sada je zamjenik ministra vanjskih poslova. Od kraja 2010. sam u redovnom kontaktu s Kostasom Lapavicasom, koji je postao parlamentarni zastupnik Sirize u siječnju 2015. Također sam bio u redovnom kontaktu s Janisom Toliosom, bliskim suradnikom Panagiotisa Lafazanisa. Tolios je bio aktivan u reviziji grčkog duga. U listopadu 2012. imao sam dugačak intervju s Manolisom Glezosom. Divim se njegovom nepokolebljivom buntovničkom stavu, otkako je otrgnuo nacističku zastavu s atenske Akropole 30. svibnja 1941. S vremena na vrijeme surađivao sam i s institutom Nikos Poulancas, koji je blizak većinskim tendencijama unutar Sirize i strogo sklon eurokomunizmu. Kad sam upoznao Ciprasa u listopadu 2012., naletio sam na Johna Milliosa, koji je unutar Sirize bio jedan od ljudi zaduženih za ekonomska pitanja do kraja 2014. Upoznao sam tucet mladih ljudi između 20 i 30 godina, koji su se u razdoblju 2011-2015 mobilizirali s ciljem revizije duga. Naposljetku, bio sam u kontaktu s grčkim sindikalistima, od kojih je većina bila u Sirizi ili Antarsiji.

Tijekom kontakata prije siječanjskih izbora 2015., postao sam veoma kritičan prema stavu Aleksisa Ciprasa. Ključni moment bio je sastanak s Ciprasom u njegovom uredu u grčkom parlamentu u listopadu 2012. Od samog početka našeg razgovora, koji je trajao oko sat vremena, shvatio sam da se odrekao pozicija koje je zastupao tijekom dvaju izbornih kampanja u svibnju i lipnju 2012. Kao predstavnik CADTM-a predlagao sam da ojačamo kampanju osporavanja legitimnosti kreditora grčkog duga i da podržimo građansku reviziju duga, kako bismo mogli koristiti njihova istraživanja kada Siriza preuzme vlast. Tada sam uvidio da je, u pogledu javnog duga zemlje, odustao od onoga što je zahtijevao u svibnju i lipnju 2012. pred grčkim biračima, a to je bilo: “Osnivanje internacionalnog komiteta za reviziju duga u kombinaciji s obustavom plaćanja duga dok komitet ne dovrši svoj posao.”¹⁰

Ciprasa sam drugi put sreo u listopadu 2013., na manjem sastanku na kojem je bila i Sirizina parlamentarna zastupnica Sofia Sakorafa, koja je bila duboko uključena u grčku reviziju duga te je surađivala sve aktivnije sa CADTM-om. Prisustvovala je internacionalnom sastanku CADTM-a u Brazilu u listopadu 2011. Razgovor s Ciprasom trajao je nešto iznad sat vremena i učvrstio je moj stav da on želi izbjeći bilo kakav sukob s kreditorima. On je bio uvjeren kako je smjer kojeg je zastupao u svibnju i lipnju 2012. bio suviše radikalan (možemo se složiti da je pozicija CADTM-a uistinu i bila takva). Smatrao je da je moguće koristiti “pro-EU” argumente kojima bi se uvjerilo kreditore da Grčkoj odobre značajno olakšanje duga.

Moja analiza Grčke i Eurozone se promijenila. Od ljeta 2013. postao sam uvjeren da je napuštanje Eurozone bila opcija za zemlje europske periferije, posebice Grčku.¹¹ Ali nisam o tome raspravio s Ciprasom budući da je svrha sastanka bila pripremiti široku europsku konferenciju o dugu i alternativama neoliberalnim politikama.

Od listopada 2013. postao sam duboko uvjeren da će novi smjer kojim je krenuo Cipras rezultirati propašću grčkog naroda, ako se radikalne snage u Grčkoj, unutar i izvan Sirize, ne mobiliziraju s ciljem podrške zahtjevima iz svibnja i lipnja 2012., i ako ne pripreme plan B kojim bi se dopunio Ciprasov plan A. Naravno, sve je ovisilo i o tome što će se dogoditi s Grčkom unutar društvene i političke ljevice. Odlučujući element bio bi narodni pritisak.

Kad se promotrila društvena i politička ljevica, bilo je razloga za zabrinutost: vođe Sirize oko Ciprasa bili su skloni izbjegavanju sukoba s establišmentom EU i s glavnim grčkim kapitalistima. Odustajali su od zahtjeva za građanskom revizijom duga i obustavom plaćanja duga.¹² Lijevo krilo Sirize bilo je za obustavu plaćanja duga, ali nije pretjerano podupiralo reviziju. Izvanparlamentarna radikalna ljevica, uključujući i Antarsiju, protivila se reviziji duga, smatrajući da je narod već bio uvjeren kako se kompletni javni dug države mora poništiti. Većina članova Antarsije smatrala je da bi revizija samo dala legitimitet nelegitimnom dugu. Grčka komunistička partija (KKE) je pak gledala na partizane revizije kao na agente imperijalizma. Anarhiste revizija duga nije ni zanimala.

Tijekom dviju europskih konferencija održanih u Bruxellesu u ožujku i travnju 2014., na koje smo bili pozvani Cipras, Cakalotos, Milios i ja, inzistirao sam na planu B. U listopadu iste godine sam u razgovoru za velike atenske novine Efimerida ton Syntakton, inače bliske Sirizi,¹³ kazao da će Sirizin prijedlog naići na protivljenje Europske unije i da Sirizina vlada mora biti spremna poduzeti radikalne i jednostrane mjere. Prilažem izvod iz intervjua.

Kad su krajem prosinca 2014. raspisani prijevremeni izbori za 25. siječanj 2015., CADTM je objavio priopćenje koje je jasno navelo moguće prijetnje od strane europskih vlasti, koje su se nadvijale nad grčkim narodom:

Dana 2. siječnja 2015. kontaktirao me George Caravelis, koji se predstavio kao izaslanik rukovodstva Sirize, želeći znati moje prijedloge u vezi grčkog duga. Odmah sam kontaktirao Sirizong europskog zastupnika Nikosa Chountisa, koji je potvrdio da je Caravelis doista tražio moje mišljenje. Održali smo nekoliko rasprava i Caravelis je rekao da je uvjeren u potrebu da se nakon izbora i formiranja Sirizine vlade što prije uspostavi komisija za reviziju duga. Na temelju naših rasprava, Caravelis mi je proslijedio bilješke koje je poslao Sirizinom vodstvu preko Chountisa. Nikakav odgovor nisam dobio od rukovodstva Sirize prije izbora.

Četiri dana prije izbora 25. siječnja 2015. objavio sam mišljenje u dnevnicima Le Monde i Le Soir, vodećim novinama u Parizu i Bruxellesu. Članak je naslovljen “Pour un véritable audit de la dette grecque” (Što ako SIRIZA uzme EU za riječ i revidira grčki dug?).

Moj članak je pitao što će se dogoditi ako Sirizina vlada odluči primijeniti, doslovno, članak 7. uredbe koju je Europska unija usvojila u svibnju 2013. u odnosu na zemlje koje podliježu planu strukturne prilagodbe. Stavak 9. članka 7. donosi sljedeću odredbu: „Država članica koja podliježe programu makroekonomske prilagodbe provodi sveobuhvatnu reviziju svojih javnih financija kako bi, inter alia, procijenila razloge koji su doveli do nakupljanja prekomjernih razina duga i kako bi detektirala bilo kakve moguće nepravilnosti” (Uredba EU 472/2013 od 21. svibnja 2013. “o zajedničkim odredbama za monitoring i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguravanje ispravka prekomjernog deficita država članica europodručja”).

Tadašnja grčka vlada Antonisa Samarasa pažljivo se suzdržala od primjene ove uredbe. Ali nakon izborne pobjede, Siriza je mogla uzeti Europsku uniju za riječ i sastaviti Komisiju za reviziju duga (uz sudjelovanje građana) koja bi bila zadužena za analizu procesa prekomjerne zaduženosti i identificiranje ilegalnih, nelegitimnih i omrznutih dugova.

U ostatku članka, objasnio sam da se dug koji se od Grčke očekuje da vrati, može identificirati kao nelegitiman i odiozan. Moj je članak imao za cilj dati skroman doprinos uvjeravanju javnog mnijenja o nelegitimnoj prirodi dugova koji se potražuju od Grčke, kao i pokazati budućim grčkim vlastima da tu odredbu Europske komisije mogu upotrijebiti kao oružje protiv Komisije.

To je mišljenje onda ponovio atenski konzervativni dnevnik Kathimerini, koji je pitao: “Što će Sirizina vlada učiniti?”

Tijekom predizborne kampanje, u pratnji Manolisa Glezosa, Sirizinog člana Europskog parlamenta, dao sam u Bruxellesu izjavu potpore grčkom narodu. Također sam sudjelovao u debatama, zajedno s Frédericom Lordonom i Sergeom Halimijem (Le Monde Diplomatique).¹⁶

Nakon Sirizine pobjede na izborima 25. siječnja i formiranja vlade 27. siječnja, doznao sam da je nekoliko mojih poznanika postalo članovima vlade Sirize i ANEL-a.

Otišao sam u Atenu 13. veljače 2015., nakon što sam sudjelovao na nekoliko konferencija u Europi kao podrška grčkom narodu, ali i u kontroverznim debatama od kojih je jedna emitirana na televiziji France 2, 30. siječnja 2015., a tijekom koje sam bio uključen u neke vrlo vruće razmjene s osobama s desnice, uključujući novinara Arnauda Leparmentiera iz dnevnika Le Monde.

13. veljače održao sam sastanak s Georgiosom Katrougalosom, s kojim je CADTM surađivao još od 2011., kada se kao pravnik uključio u borbu za obustavu plaćanja i reviziju grčkog duga. Katrougalos je, nakon što je u svibnju 2014. izabran za zastupnika Sirize u Europskom parlamentu, postao zamjenik ministra unutarnje i administrativne rekonstrukcije. Rekao sam mu da se nadam da će pomoći u stvaranju komisije za reviziju i usvajanju čvrstog stava u vezi pitanja neplaćanja duga. On je odgovorio da će pokazati disciplinu i slijediti Ciprasa. Taj odgovor nije nagovijestio dobru budućnost. Sljedećeg dana imao sam sastanak u Ministarstvu financija s Nadijom Valavani, zamjenicom ministra. Varufakis je bio odsutan jer je bio na pregovorima u Bruxellesu.

Čim smo se vidjeli, srdačno me podsjetila da smo zajedno pokretali reviziju duga građana 2011. Dodala je: “Sjećaš li se da je tada Varufakis odbio poduprijeti reviziju duga?”, te je ukazala da ne vjeruje njegovoj političkoj orijentaciji. Potom je objasnila plan koji je željela implementirati kako bi pronašla povoljno rješenje za dva milijuna grčkih poreznih obveznika koji su dugovali državi manje od 2.000 eura. Također je željela poduzeti mjere protiv bogatih Grka koji varaju na svojim porezima. 15. veljače imao sam sastanak s Raniom Antonopulos, koja me kontaktirala oko 23. siječnja putem e-maila i rekla da se slaže sa sadržajem mog članka o grčkom dugu u Le Mondeu i potrebi revizije. U međuvremenu je postala zamjenica ministra za borbu protiv nezaposlenosti, zadužena za stvaranje 300.000 radnih mjesta. Objasnila je borbu koju je željela nastaviti kako bi zaustavila one politike koje su nezaposlene osobe držale odgovornima za vlastitu situaciju. 15. veljače također sam sudjelovao u prosvjedima na trgu Sintagma protiv Eurogrupe, za obaveze koje je dala Ciprasova vlada. 20.000 prosvjednika izrazilo je nadu da će se stvari promijeniti.

U ponedjeljak, 16. veljače, primila me predsjednica grčkog parlamenta Zoe Konstantopulu. Sastanak je bio vrlo pozitivan. Konstantopulu je željela inicirati reviziju grčkog duga kako bi se utvrdili nelegitimni, nezakoniti i odiozni dugovi. Odlučila je održati javni sastanak. Informaciju je prenijelo dosta web-portala. Vidi njen prikaz naše suradnje za stvaranje komisije za reviziju duga u članku: Greece: our struggle against odious and illegitimate debt

Rano uvečer, na sat vremena sam se susreo sa zamjenikom ministra nacionalne obrane Costasom Ysichosom. Razgovarali smo o tadašnjim pregovorima na europskoj razini i o pitanju duga. Costas Ysichos bio je direktor Sirizine Lijeve platforme, koja je bila najbliža stajalištima CADTM-a – tj. stajalištima da bi reviziju duga trebalo kombinirati s jednostranom obustavom plaćanja.

Dana 17. veljače, nakon rasprave Zoe Konstantopulu o našem sastanku, zamjenik ministra za europska pitanja Nikos Chountis htio me vidjeti. Kao član lijevog krila Sirize izrazio je naklonjenost prema prijedlozima CADTM-a, ali mi je kao član vlade rekao da Cipras ima drugačiju orijentaciju. Pitao me hoću li razmotriti suradnju s vladom ako bi ona zauzela radikalniju orijentaciju prema dugu. Kao što je gore navedeno, kontakti koji sam imao s Caravelisom od 2. siječnja 2015. godine bili su na zahtjev Nikosa Chountisa, ali nisu doveli do pozitivnih rezultata.

Zaključak

Varufakis pogrešno opisuje rasprave koje su se odvijale među vlastima u Grčkoj te unutar same Sirize u veljači 2015. Ograničio je raspravu o mogućim opcijama samo na ono što se događalo unutar malog kruga ljudi oko Ciprasa, kojem je pripadao i on. Također, minimizira protivljenje onim odlukama koje je donio taj krug tako što se poziva na „gunđanje nekih Sirizinih zastupnika“. Ustvari je opozicija unutar parlamentarnog kluba Sirize i unutar vlade iznosila otprilike trećinu svih članova. U Centralnom komitetu opozicija je činila 41 posto članova. Štoviše, budući da su Cipras i Varufakis predstavili ustupke koje su sasvim pristrano poduzeli, neki od zastupnika i ministara, iako su imali svoje sumnje, podržali su kurs koji je poduzet – bez ikakvog entuzijazma te u nadi da će Cipras, koji je imao njihovo puno povjerenje, ipak voditi vladu i same pregovore u pravom smjeru.

Smatram, kao i drugi, da je trebalo usvojiti daleko drugačiji smjer od onog koji su usvojili Varufakis i uski krug oko Ciprasa. U slučaju da se odlučila za primjenu Solunskog programa, Ciprasova vlada trebala je poduzeti sljedeće inicijative i mjere:

– javno obznaniti pet ili deset prioriteta vlade u pregovorima, osobito u pogledu duga, dok istovremeno vrlo jasno osuđuje nelegitimnost dugova čiju je otplatu zahtijevala Trojka;
– uspostaviti kontakte s društvenim pokretima i – u ime vlade ili Sirize – potaknuti stvaranje odbora za solidarnost u što većem broju zemalja, usporedno s tijekom pregovora s vjerovnicima, radi razvijanja širokog pokreta solidarnosti;
– odbiti sudjelovati u tajnoj diplomaciji;
– razviti međunarodne komunikacijske kanale kako bi se zaobišla cenzura vodećih medija;
– iskoristiti navode Europske uredbe 472 o reviziji dugova, pokrenuti reviziju uz sudjelovanje građana i obustaviti otplatu duga počevši s dugom prema MMF-u. Sjetite se da je Cipras, u predstavljanju Solunskog programa, izjavio: “Zahtijevamo hitne parlamentarne izbore i snažan pregovarački mandat s ciljem:

– okončati Memorandum o razumijevanju u skladu s obavezom koju je grčki narod preuzeo u vrijeme izbora 25. siječnja. Cipras je izjavio: “Preuzimamo odgovornost i obavezujemo se grčkom narodu na Nacionalni plan obnove koji će zamijeniti Memorandum već u prvim danima na vlasti, prije i neovisno o ishodu pregovora.”¹⁸
– uspostaviti nadzor nad kretanjem kapitala;
– usvojiti zakon o bankama kako bi se osigurao nadzor javnih vlasti nad njima. Cipras je 13. rujna 2014. objavio u Solunu: “S vladom Sirize, javni sektor će povratiti kontrolu nad Helenskim fondom za financijsku stabilnost i ostvariti prava nad dokapitaliziranim bankama. To znači da će javni sektor od sada odlučivati kako će se upravljati bankama”;
– usvojiti zakon kojim se ukidaju privatni dugovi prema državi, na primjer za dugove manje od 3.000 eura. Takva bi mjera odmah poboljšala stanje 3,3 milijuna poreznih obveznika (uključujući 357.000 malih i srednjih poduzeća) koji su dugovali manje od 3 000 eura (uključujući i kazne);
– drastično smanjiti PDV na osnovna dobra i usluge;
– poništiti rezove mirovina i minimalnih plaća;
– provesti plan za hitne slučajeve da se umanji humanitarna kriza o čemu se govori u Solunskom programu;
– uvesti paralelni/komplementarni sistem plaćanja;
– umjesto Sturnarasa na čelo centralne banke postaviti kompetentniju osobu, u koju se ima povjerenja;
– pripremiti se za nove odmazde od strane europskih vlasti, a time i za mogući izlazak iz eurozone.

1. Glavna uprava Europske komisije za ekonomske i financijske poslove
2. Također vidi Zero Hedge, “The Reason Why The Eurogroup Rushed To Approve The Greek Reform Package?”, objavljeno 24. veljače 2015.
3. Nadia Valavani, pripadnica lijevog dijela Sirize te zamjenica ministra Varufakisa, usprotivila se koncesijama danim Trojki u vezi poreznih dugova koje su porezni obveznici dugovali državi. Nije htjela izmijeniti, ni u užem smislu, svoj nacrt zakona o podmirivanju poreznih dugova državi, a posebno nije htjela pristati na micanje mjera za parcijalno otkazivanje dugova, što je inicijalno bila predložila.
4. Dora Antoniou, “L’accord provoque des remous dans Syriza”, 25. veljače 2015. (trans. CADTM) Kritiku Nadie Valavani i pooštravanje nacrta zakona o podmirivanju poreznih dugova vidi na: “Κούρεμα» στη ρύθμιση των 100 δόσεων” (Haircut of the draft bill on the 100 monthly payments), 25 February 2015
5. Imajte na umu da Varufakis u svojoj knjizi tvrdi da ga je ratni kabinet ovlastio da obavijesti Trojku o tri točke: da će na svaki pokušaj da se zemlja oslabi kroz krizu likvidnosti, reagirati odbijanjem plaćanja dugova prema MMF-u; da će na svaki znak da Trojka pokušava zadržati vladu unutar Memoranduma i odbijanja restrukturiranja duga, vlada okončati pregovore; da će na bilo kakvu prijetnju zatvaranja banaka i kontrole kapitala, vlada reagirati jednostranim haircutom grčkih obveznica koje je držala ESB od 2010. do 2012. i uspostavom sustava paralelnih plaćanja. Problem je u tome što ove prijetnje nikada nisu priopćene Trojki. Niti su ikad javno objavljene. Varufakis to čak i priznaje. Što se tiče njihovog provođenja, kao što će se vidjeti naknadno, Cipras i većina vlade čvrsto su se protivili toj ideji, i Varufakis je to puštao sve do konačne kapitulacije u srpnju 2015. Sve se to raspravljalo unutar vrlo malog povjerenstva, a ni vlada ni vodstvo Sirize nisu bili o tome uopće obaviješteni. Grčko stanovništvo u potpunosti je držano u mraku.
6. Priča o “gunđanju nekih zastupnika Syrize” službena je verzija koju su preuzeli određeni mediji (posebno Vima, iako ne i Kathimerini). Međutim, svi su primijetili da je atmosfera na sastanku bila “dramatična”.
7. Indikativno javno glasanje održano je koncem sastanka, veoma kasno u noći. U tom je trenutku bilo prisutno oko 120 zastupnika, od čega je oko 40 glasalo “ne” ili je dalo protestni glas, što je u Grčkoj jednako glasovanju protiv. Šest ministara o kojima je riječ izrazilo je svoj protestni glas. Kratak prikaz ovog sastanka objavljen je 26. veljače 2015. na grčkoj internetskoj stranici za alternativne medije The Press Project u članku koji je napisao Vasiliki Siouti:
   “Čini se da Sirizina vlada može vrlo teško dobiti potporu za sporazum koji su potpisali Varufakis i Eurogrupa.
   Na dvanaestosatnom sastanku parlamentarnog kluba Sirize održanom u srijedu 25. veljače, parlamentarci su kritizirali sporazum potpisan između grčke vlade i Eurogrupe. Sastanak je kulminirao indikativnim glasanjem za ili protiv sporazuma. Panagiotis Lafazanis, vođa Lijeve platforme i sadašnji ministar za produktivnu obnovu i energiju, zatražio je prebrojavanje glasova, ali to je odbijeno. Ipak, s otprilike trideset zastupnika koji su napustili prostoriju kada je glasovanje održano, trećina prisutnih zastupnika odbacila je sporazum ili s “ne” ili “praznim” glasom. Svi zastupnici Lijeve platforme i nekoliko drugih – među kojima i Zoe Konstantopulu, predsjednica parlamenta; Nina Kasimati i drugi – glasali su „protiv“ ili praznim glasom (protestnim glasom). Vladini ministri kao što su Panagiotis Lafazanis, Nikos Chountis, Dimitris Stratulis, Kostas Isichos, Nadia Valavani i Todoris Dricas glasovali su „prazno“. Mnogi od tih zastupnika koji su glasali za prazno izrazili su neslaganje s Varufakisovim manevrima. Zamjenici su zauzeli svoje stavove uglavnom na temelju brifinga Varufakisa i premijera Aleksisa Ciprasa, budući da nisu dobili punu dokumentaciju o tome što je dogovoreno u Eurogrupi.” Objavljeno 28. veljače 2015.
8. Za procjenu CADTM-e predanosti Grčkoj, vidi Eric Toussaint, “L’action du CADTM en solidarité avec le peuple grec” (2009 – 2016), samo na francuskom.
9. U svibnju 2006. zadnji veliki Europski socijalni forum održan je u Ateni. Deseci tisuća aktivista došli su iz cijele Europe. Nakon toga, ESF je počeo slabiti, iz razloga nepovezanih s onim što se događalo u Grčkoj.
10. U svibnju i lipnju 2012. Cipras je iznio pet konkretnih prijedloga za početak pregovora sa strankama koje se protive Trojici (osim Zlatne zore): 1. Ukidanje svih anti-socijalnih mjera (uključujući smanjenje plaća i mirovina). 2. Ukidanje svih mjera koje smanjuju prava radnika u pogledu zaštite i pregovaranja. 3. Hitno ukidanje parlamentarnog imuniteta i reforma izbornog sustava. 4. Revizija grčkih banaka. 5. Osnivanje međunarodnog odbora za reviziju duga u kombinaciji s obustavom otplate duga do kraja rada komisije.
11. Vidi Eric Toussaint, “Grčka: alternativa”
12. U trećem dijelu sam objasnio kako se razvila građanska revizija u Grčkoj. Također sam pokušao objasniti kako je ova inicijativa, koja je započela 2011., imala značajan utjecaj na program Sirize za 2012.: zahtjev za revizijom duga u kombinaciji s obustavom plaćanja i ukidanjem nelegitimnog duga naišla je na široko odobrenje grčkog stanovništva tijekom pokreta Okupacije trgova u lipnju i srpnju 2011.
13. Vidi “Alexis Tsipras is right to call for an international conference on debt”, 27. 10. 2014.
14. Na Londonskoj konferenciji 27. veljače 1953. Saveznoj republici Njemačkoj, uz suglasnost 21 kreditora (uključujući SAD, UK, Francusku, Italiju, Švicarsku, Belgiju i Grčku) odobreno je 62.6 posto redukcija njenog duga. Vidi: Eric Toussaint, “The cancellation of German debt in 1953 versus the attitude to the Third World and Greece.”
15. “Hands off Greece, fighting back and resisting”, objavljeno 31. prosinca 2014.
16. “Syriza, le feu à la plaine ou le pétard mouillé?”
17. Izvadci iz Solunskog programa, kojeg je predstavio Aleksis Cipras 13. rujna 2014.
18. Izvadak iz Solunskog programa