Brazil: narod protiv Bolsonara Radnici i studenti ujedinjeni u otporu protiv novih nasrtaja kapitalista

Primarno radi otpora novoj kapitalističkoj protureformi mirovinskog sustava, ali i rezovima u obrazovanju, radnička klasa Brazila je u petak 14. lipnja stupila u masovni generalni štrajk, u kojem je sudjelovalo oko 45 milijuna radnika koji su paralizirali zemlju. Poslijepodne istoga dana na ulice su izašle stotine tisuća prosvjednika u preko 300 gradova, sa jasnim zahtjevom – Bolsonaro odlazi!

Milijuni su sudjelovali u generalnom štrajku u Brazilu 14. lipnja, uz demonstracije u 380 gradova diljem zemlje. Štrajk je bio organiziran radi suprotstavljanja predloženoj protureformi mirovinskog sustava od strane Bolsonarove vlade, ali je također reflektirao i otpor rezovima u obrazovanju, što je već natjeralo milijune na ulice 15. i 30. svibnja.

Bolsonarova vlada, koja je već prodrmana unutarnjim kontradikcijama i rapidnim gubitkom podrške u narodu, dodatno je uzdrmana prošlotjednim otkrićem o dosluhu između suca i tužilaštva tijekom suđenja bivšem predsjedniku Luli. Bolsonaro je potom spomenutog suca nagradio mjestom ministra pravde. Daleko od toga da postoji mogućnost uspostave fašizma, ova vlada se može srušiti masovnim pokretom, ali da bi se to dogodilo, potrebno je više od jednodnevnog generalnog štrajka.

Generalni štrajk je inicijalno sazvan od strane konfederacije sindikata na Prvi maj, kao dio veoma slabe strategije fokusirane oko “vršenja pritiska na članove parlamenta” da se ne usvoji zakon, umjesto da ga se spriječi neprekidnim masovnim pritiskom s ulica. Odluka Bolsonarove vlade da uvede rezove na budžet sveučilišta, kao i provokativan način na koji je to uradila, izazvao je tsunami gnjeva na nacionalni dan štrajka u sektoru obrazovanja 15. srpnja, kada je dva milijuna ljudi sudjelovalo u demonstracijama protiv vlade diljem Brazila. Pokret studenata i učitelja pružao je nužni impuls za generalni štrajk. Sljedeći nacionalni dan demonstracija, sazvan za 30. svibnja od strane Nacionalne unije studenata, iznio je na ulice stotine tisuća u maršu protiv rezova u obrazovanju.

U regiji ABC, industrijskom srcu Sao Paula, sindikat metalaca objavio je kako je 98 posto radnika stalo s radom, čime su paralizirali glavna montažna postrojenja Volkswagena i Mercedesa, kao i sektore auto dijelova. 10 od 12 rafinerija u državi je paralizirano.

U međuvremenu, pokušaj pristaša vlade da organiziraju kontrademonstracije u obranu Bolsonara 26. svibnja završio je kao potpuni promašaj. U Sao Paulu i Rio de Janeiru, jedva su uspjeli skupiti 10.000 ljudi u svakom gradu. Za usporedbu, 15. svibnja su antivladini prosvjedi okupili 250.000 ljudi na ulicama Sao Paula, odnosno 400.000 na ulicama Ria. Ne samo da su provladine demonstracije 26. svibnja bile brojčano manje, već je i njihovom raspoloženju nedostajalo entuzijazma; oni su bili šokirani militantnošću koju je mladež iskazala 15. svibnja. Demonstracije 26. svibnja imale su za cilj ojačati vladu i Bolsonara osobno, i to pokušajem da apeliraju na ljude direktno, povrh šefova vlade i parlamenta. Nisu uspjeli. Sve je bilo spremno za generalni štrajk.

Prema podacima CUT-a, konfederacije sindikata, u štrajku je sudjelovalo oko 45 milijuna radnika. Štrajk je bio posebno jak u sektoru obrazovanja i javnom sektoru, ali i među radnicima u bankama, naftni radnici Petrobasa, radnicima javnog prijevoza u glavnim gradovima itd. U regiji ABC, industrijskom srcu Sao Paula, sindikat metalaca objavio je kako je 98 posto radnika stalo s radom, čime su paralizirali glavna montažna postrojenja Volkswagena i Mercedesa, kao i sektore auto dijelova. 10 od 12 rafinerija u državi je paralizirano, budući da radnici u jutarnjim smjenama nisu nastavljali rad svojih kolega iz noćne smjene. Podzemni i autobusni prijevoz bio je kompletno ili djelomično paraliziran u glavnim gradovima, unatoč činjenici da je sud nekim sektorima zabranio odlazak u štrajk. Guverner Sao Paula João Dória prijetio je vozačima podzemne željeznice otkazima ukoliko će ići u štrajk.

Tijekom dana, demonstracije i mitinzi organizirali su se ispred glavnih radnih mjesta. Poslije podne, stotine tisuća ljudi preplavilo je ulice u preko 300 demonstracija diljem države, uključujući, prema organizatorima, 50.000 u Sao Paulu, isto toliko u Porto Alegreu, te 100.000 u Rio de Janeiru. Raspoloženje je bilo veoma militantno, i slogan “naolsonaro” (Bolsonaro odlazi) postao je popularan, unatoč pokušajima vođa ljevice i sindikata da se ograniče na zahtjev za ostavkom ministra pravde Mora. Demonstracije su mogle biti i brojnije da vođe sindikata nisu uložili krajnje napore da spriječe militantne demonstracije na ulicama. Predsjednik CUT-a Vagner Freitas otvoreno je pozivao radnike da “ostanu kući” u sklopu generalnog štrajka.

Mase reagiraju protiv napada

Štrajku je prethodilo otkriće kojeg su objavile novine Intercept o nepriličnom ponašanju suca i državnog tužitelja tijekom suđenja za korupciju vođi PT-a Luli. Njihov cilj bio je spriječiti ga da se kandidira na predsjedničkim izborima dok je bio vodeći u predizbornim anketama, te mu onemogućiti da daje ikakve intervjue iz zatvora, čime bi mogao utjecati na izborne rezultate.

Mirovinska protureforma je temeljni dio antiradničke ofenzive koju vladajuća klasa želi implementirati, a predvodi je ultraliberalni ministar financija Paulo Guedes. Ako prođe, bio bi to ogroman udarac, budući da bi se dob za mirovinu podigla i za muškarce i za žene.

Ovo je golemi skandal, koji ne dovodi u pitanje samo validnost suđenja Luli, koji je osuđen na zatvorsku kaznu radi korupcije bez ikakvih dokaza, već i legitimnost samih predsjedničkih izbora. Da je imao mogućnost kandidature, Lula bi vjerojatno pobijedio na izborima. Nadalje, skandal pogađa i suca Mora, koji je predsjedavao na samom suđenju, da bi potom bio nagrađen mjestom ministra pravde u Bolsonarovoj vladi, a obećano mu je i mjesto u Vrhovnom sudu. Posljednja otkrića u ovom skandalu pokazuju kako je sudac Moro, koji je trebao biti neutralan i nepristran, rekao tužiteljima da izdaju priopćenje za medije kojima bi pobili argumente Luline obrane. Unatoč činjenici da je on još uvijek najpopularniji član vlade, broj ljudi koji imaju pozitivno mišljenje o njemu rapidno je pao sa 60 na 50 posto tijekom posljednjih curenja informacija, što doprinosi dodatnom oboljenju Bolsonarove vlade, koja je nedavno otpustila još jednog ministra.

Mirovinska protureforma je temeljni dio antiradničke ofenzive koju vladajuća klasa želi implementirati, a predvodi je ultraliberalni ministar financija Paulo Guedes. Ako prođe, bio bi to ogroman udarac, budući da bi se dob za mirovinu podigla i za muškarce i za žene, kao što bi se podigli i potrebni doprinosi. Imala bi posebice negativan učinak po radnike u javnom sektoru. Protureforma je u narodu postala iznimno nepopularna, čak i među onima koji su glasali za Bolsonara. Osim toga, suočena je s mnoštvom važnih prepreka u parlamentarnoj proceduri prije nego se može odobriti. Podsjetimo se da Bolsonarova stranka nema većinu u donjem domu koji, unatoč tome što njime dominiraju buržujske stranke, nije spreman preuzimati odgovornost za tako brutalan napad.

Izvještaj Kongresnog odbora o mirovinskom prijedlogu sadrži određen broj manjih ustupaka, poput onih o temeljnim državnim mirovinama, mirovinskom sustavu za radnike u ruralnim krajevima, a dovodi u pitanje i jednu od glavnih ideja Guedesova prijedloga – prelazak na individualne privatne štedne knjižice. Namjera ovakvog poteza buržoaskih stranaka “centra” u parlamentu jest podnijeti poneke minorne amandmane na Guedesov plan kako bi se guvernere PT-a iz sjeveroistočnih država potaknulo da prihvate temeljne principe i potrebu za “reformom” mirovinskog sustava. Navedeni guverneri iz PT-a i PCdoB-a tražili su da ih se uključi u pregovore oko mirovinske “reforme”. Prema nekim procjenama, kongresni plan bi iznos rezova umanjio sa 1,2 milijarde na “samo” 850 milijuna brazilskih reala. Svejedno, centralni aspekt protureforme i dalje ostaje, a to je podizanje dobi za mirovinu, kao i iznos doprinosa koji će radnici morati uplaćivati. Kongresni manevar ciljao je i na podjelu radnika i slabljenje utjecaja generalnog štrajka. Guedes je na ove prijedloge reagirao ljutito, te je zaprijetio ostavkom ukoliko se ne usvoji njegov inicijalni plan. Zakon o mirovinskoj protureformi bi se trebao postaviti na konačno glasanje prije ljetnog raspusta parlamenta krajem srpnja.

Bolsonarova vlada slabi

Bolsonarova vlada se suočava sa svim vrstama unutarnjih sukoba i podjela, i s najmanje tri frakcije koje se međusobno javno napadaju. Borba protiv rezova u obrazovanju i napadi na mirovinski sustav uzrokovali su snažan pad podrške vladi. Postotak onih koji smatraju da je vlada loša ili jako loša je narastao s 22,5 posto u veljači na 37,4 posto trenutno, dok je postotak onih koji smatraju da je vlada dobra ili izvrsna pao s 38,7 posto na 30,4 posto.

Sve nade da će gospodarski oporavak ojačati Bolsanara ubrzo su iščezle. Brojke za prvi kvartal 2019. pokazuju gospodarski pad od 0,2 posto, prvi puta od kraja recesije 2016. godine. Usporedno s padom u industriji vađenja minerala (-6,3 posto), recesija u susjednoj Argentini pogodila je i brazilsku auto-industriju. Sveukupan pad industrijske proizvodnje pao je za 2 posto u prvom kvartalu. Nezaposlenost je nezamjetno smanjena te ostaje na 12,7 posto (odnosno 30 posto u populaciji mladih), što čini ukupno 13 milijuna nezaposlenih.

Bolsonarova vlada se suočava sa svim vrstama unutarnjih sukoba i podjela, i s najmanje tri frakcije koje se međusobno javno napadaju. Borba protiv rezova u obrazovanju i napadi na mirovinski sustav uzrokovali su snažan pad podrške vladi.

Svi gospodarski pokazatelji su u padu. Kapitalisti više nisu zadovoljni vladom koja se pokazala nesposobnom da provede politike koje su zahtijevale vladajuće klase i koja riskira izazivanje socijalnih nemira poput onih iz lipnja 2013. godine. Istraživanje “financijskih menadžera, ekonomista i trgovaca” koje je proveo XP Investimentos pokazalo je pad podrške Bolsonarovoj vladi koja u svibnju iznosi 14 posto za razliku od visokih 86 posto iz siječnja, dok je postotak onih koji su vladu ocijenili kao lošu ili izrazito lošu narastao s 1 na 43 posto.

U određenom trenutku, ukoliko Bolsonaro postane toliko nepopularan da neće uspjeti provesti programe koje kapitalisti zahtijevaju, oni bi mogli razmotriti mogućnost da ga zamijene s “umjerenijom” i “razumnijom” figurom, onom zamjenika predsjednika Hamiltona Mourãoa, koji pripada “vojnom krilu” vlade. Prilično je izgledno da mirovinska protureforma ovakve slabe i podijeljene vlade neće proći, a da će možda srušiti i čitavu vladu. To će zahtijevati borbeno rukovodstvo kojim ne raspolažu ni vođe lijevih organizacija ni sindikati.

Bolsonaro odlazi!

Oni su bili u stanju šoka kada je Bolsonaro osvojio vlast u drugom krugu predsjedničkih izbora, bio je to rezultat koji nisu mogli shvatiti. Vođe PT-a i CUT-a negodovali su i jadikovali jer je “fašizam” došao na vlast. To je bilo potpuno licemjerno i služilo je samo tome da prikrije njihov kukavičluk u organiziranju borbe protiv vlasti. Bolsonarova vlada je reakcionarna i on je opasan, radikalno desni demagog s bonapartističkim aspiracijama. Međutim, ono što se događa u Brazilu nije fašizam, koji bi podrazumijevao mobilizaciju široke podrške sitne buržoazije s ciljem da fizički onesposobi radničke organizacije. Naprotiv, ono što smo vidjeli 15. i 30. svibnja, a prije svega za vrijeme generalnog štrajka 14. lipnja, snažna je mobilizacija radničke klase i mladih, kao i Bolsonarova nesposobnost da im se odupre pomoću vlastitih pristalica na ulicama 26. svibnja.

Iz te krive pretpostavke, vođe PT-a i CUT-a izvele su zaključak da je situacija loša, da Bolsonaro ima podršku masa, stoga slogan “Bolsonaro odlazi” po njima nije primjeren. U tome ih, nažalost, podržavaju vođe PSOL-a i većina ultra lijevih sekti. Dok vođe PT-a i CUT-a raspravljaju oko toga da je Bolsonaro demokratski izabran (!) i stoga zaslužuje priliku da odradi svoj mandat, ultra lijeve sekte smatraju da je slogan preuranjen pa ga zajedljivo odbijaju koristiti. Obje strane, reformisti i ultra ljevičari ujedinjeni su u nedostatku vjere u radničku klasu.

Pokušaj pristaša vlade da organiziraju kontrademonstracije u obranu Bolsonara 26. svibnja završio je kao potpuni promašaj. U Sao Paulu i Rio de Janeiru, jedva su uspjeli skupiti 10.000 ljudi u svakom gradu.

Vođe deset različitih stranaka sastali su se 20. svibnja u pokušaju da organiziraju zajedničku frontu protiv Bolsanara. Sastanku su prisustvovale buržujske stranke, predstavnici PT-a, PCdoB-a i PSOL-a. Kao što je uvijek slučaj s frontaškim organizacijama, program je toliko razvodnjen da je na kraju izgubio svaki značaj. Nije postignut dogovor da se suprotstave mirovinskoj protureformi koju su buržujske stranke podupirale, stoga taj prijedlog nije uvršten kao dio zajedničkih zahtjeva. Nije postignut ni dogovor oko temeljnog, jednostavnog demokratskog zahtjeva “Lula Livre” (oslobodite Lulu), tako da je i to izostavljeno.

Jedina stvar oko koje su se svi složili je to da se odbaci slogan “Bolsonaro odlazi”. Tu je liniju također zagovarao i Lula koji je još uvijek u zatvoru. Argumenti su bili nadrealni. Neki su tvrdili da se slogan može protumačiti kao potpora zamjeniku predsjednika Mouraou! Drugi su pak tvrdili da bi trebali postojati zakonski temelji za Bolsonarov opoziv, međutim, masovni prosvjedi na ulicama ne traže njegov opoziv već ga žele svrgnuti.

Na sastanku je vođa PT-a Haddad inzistirao da se opozicijski dogovor proširi kako bi uključio podršku centra i “liberalnog desnog centra”. Vođa parlamentarne grupe PCdoB izrazio je svoje zadovoljstvo sa sastankom i rekao “moramo se boriti protiv sektaštva u brazilskoj politici!” Na posebnom sastanku lijevih stranaka, 22. svibnja, na kojem su bili PT, PSB, PCdoB, PDT i PSOL, dogovoreno je da neće istaknuti zahtjev “Bolsonaro Odlazi”, usprkos pritisku s demonstracija 15. svibnja.

Drugovi iz Esquerida Marxista (brazilske sekcije Internacionalne marksističke tendencije) su intervenirali naglašavajući upravo to da se vlada može srušiti masovnim ujedinjenim pokretom radničke klase. Ta se ideja može sumirati sloganom “Fora Bolsonaro”. Za poraz Bolsanara, kako su ispravno tvrdili, neće biti dovoljan samo 24-satni generalni štrajk, već organizacija neograničenih štrajkaških akcija, ne samo s ciljem da se zaustavi mirovinska protureforma, već da se sruši čitava vlada.

Generalni štrajk 14. lipnja pokazao je borbenu spremnost radnika i mladih. Da su kojim slučajem imali vođe koji su dorasli zadatku, Bolsonarova vlada odbrojavala bi svoje zadnje dane.