Nakon što je tvornica Kamensko uništena, a njezina imovina porasipana zajedničkim djelovanjem niza aktera, od države preko žutih sindikata do, u konačnici, stečajnog upravitelja, dio ustrajnih radnica odlučio je krenuti od nule i pokrenuti proizvodnju. Njihovu znanju i naporima uvelike je pomogla solidarnost društvene zajednice, a sada je u tijeku crowdfunding kampanja u kojoj traže daljnju pomoć i podršku za proširenje proizvodnje, budući da su državni organi zakazali.

Povodom pokretanja crowdfunding kampanje za udrugu Kamensko posjetili smo radnice u pogonu udruge na zagrebačkoj Knežiji te razgovarali s Đurđom Grozaj, predsjednicom udruge Otvoreno Kamensko. Priča o Kamenskom dobro je poznata javnosti, a agoniji njezinih radnica još nema kraja budući da teče sedma godina da nisu dobile svoja potraživanja u ukupnom iznosu od 10 i pol milijuna kuna. Nakon zatvaranja upropaštene tvornice 426 radnica i radnika ostalo je bez posla te im je u teškom razdoblju egzistencijalne krize bila potrebna međusobna podrška. Zato se dio njih nalazio na tjednoj razini, a njihovi su sastanci rezultirali idejom radničkog organiziranja i osnivanja udruge.

Danas je naša tekstilna industrija na koljenima, skoro je nema i mi to moramo početi mijenjati. Imamo puno kvalitetnih ljudi koji su završili zbog tuđe pljačke, tuđeg lopovluka na burzi. Mi koji volimo i znamo dobro raditi taj posao, želimo da se to nastavi.

Udruga je osnovana 2011. godine kao svojevrsni “program preživljavanja” kako se ne bi, po riječima naše sugovornice, dogodilo da se od njih rade prosjaci uza svo znanje i vještine kojima raspolažu. Radnice su krenule od ničega, na putu su nailazile na brojne prepreke i nesreće, upiti su u početku bili rijetki, no rezultati njihova napora s vremenom su bili sve vidljiviji. U cijeloj priči veliku su ulogu imali mediji jer bez medija radnice ne bi dobile pažnju koju su dobile, ali ni konkretnu pomoć od ljudi koji su čuli za Kamensko. Iz čitave zemlje i inozemstva ljudi su slali i osobno donosili šivaće mašine, materijale, restlove. Tako je sve krenulo, prepričala nam je Grozaj, uz puno rada, samoodricanja, inata i prkosa.

Udruga danas ima 136 članova, 70 počasnih, osam zaposlenih radnika, četiri svakodnevna volontera i osam volontera koji povremeno dolaze. Nedavno su primili na zaposlenje i dvije radnice DTR-a, zatvorenog početkom veljače 2017., a planiraju zaposliti još dvije nakon što sredstvima od crowdfunding kampanje kupe nove strojeve. Naša sugovornica nam je rekla da se zapošljavanjem radnica DTR-a želi pomoći da barem neke ne moraju prolaziti veoma težak period traženja novog posla u poodmaklim godinama i u situaciji iznimno niske zaposlenosti u Hrvatskoj.

Tijekom godina udruga je već pomagala ženama u sličnom bezizlaznom položaju, nezaposlenima, onima pod ovrhama, žrtvama obiteljskog nasilja, tako što su prenosile svoje znanje, a sve s ciljem da će “mijenjati iz lošeg u bolje”. “Važno je da se naša borba pamti i da se iz našeg iskustva izvuku pouke”, istaknula je Grozaj.

U malom pogonu udruge vrlo je živo – radi se punom parom, a pogon se šareni od proizvoda radničkih ruku, tkanina raznih boja i vrsta, konaca i igala različite debljine, krojačkih metara i drugog šnajderskog pribora. U razgovoru nam je radnica DTR-a istaknula važnost spoja Kamenskog i DTR-a, odnosno kombinacije njihova znanja i iskustva stečenog radom na različitim odjevnim predmetima, iz koje benefit ima proizvodnja. S ovime se slaže i Grozaj koja je naglasila da je udruga puno dobila od radnica DTR-a, prvenstveno njihovo znanje. Grozaj se nada da bi radnice Kamenskog i radnice DTR-a zajedno mogle pokrenuti jedan hrvatski brend i šivati kvalitetne košulje kakve su se šivale u DTR-u i odjela kakva su se šivala u Kamenskom. “Danas je naša tekstilna industrija na koljenima, skoro je nema i mi to moramo početi mijenjati. Imamo puno kvalitetnih ljudi koji su završili zbog tuđe pljačke, tuđeg lopovluka na burzi. Mi koji volimo i znamo dobro raditi taj posao, želimo da se to nastavi”, rekla je Grozaj. Osim radnih mjesta koje otvaraju prema mogućnostima, svake godine educiraju žene kroz stručno osposobljavanje. One kod njih imaju priliku dizajnirati, sašiti i same na reviji nositi svoje haljine. Također, paze da na svaki tečaj šivanja koji vode besplatno uključe jednu dugotrajno nezaposlenu ženu, jer na taj način, smatra Grozaj, vraćaju zajednici za pomoć koju je pružila Kamenskom u trenutku kad im je bila najpotrebnija.

Kampanja Kamensko

Crowdfunding kampanja za pokretanje proizvodnje

Radnice (i jedan radnik) u udruzi trenutno rade na kućnim strojevima, zbog čega je domet njihova rada ograničen – nisu u mogućnosti preuzimati zahtjevnije poslove , njihova je proizvodnja skupa i dugo traje. U potpunosti se financiraju same – od šivanja robe po narudžbi i popravaka, do izrađivanja nakita i pletenine, ali im uvijek nedostaje novca za kupnju profesionalnih strojeva koji bi ubrzali proizvodni proces i proizvode učinili pristupačnijima. Iz tog su razloga i pokrenule crowdfunding kampanju. Sredstvima prikupljenim u kampanji planiraju kupiti kompjuter za izradu krojeva s ploterom, mašinu laktericu, endlericu s pet konaca, električni nož (progres), dvoiglovku i rupičarku, a kad kupe strojeve planiraju, kako smo već spomenuli, zaposliti još dvije radnice DTR-a. Za unapređenje proizvodnje ukupno im je potrebno 22 900 dolara, odnosno oko 160.000 kuna. Još je devet dana ostalo do kraja kampanje, a trenutno su na 39 posto planiranih sredstava. Đurđa Grozaj smatra da će tek sada, kad nabave prave strojeve, moći zapravo pokazati što znaju.

Također, puno je planova koje bi putem udruge željele ostvariti. U projekte žele uključiti mlade tekstilce, a već sada surađuju s puno mladih dizajnera. Naša sugovornica u tome vidi savršen spoj radničkog iskustva i novih tehnika za koje mladi znaju, a nisu postojale u vrijeme kad su radnice učile. U takvoj simbiozi mogu jedni od drugih učiti i usavršavati se. Namjeravali su i do radione, na mjestu gdje je sad krojnica, otvoriti trgovinu, ali nemaju dovoljno mjesta. Također su planirale pokrenuti web shop, ali im je za to također potreban novac i netko tko bi napisao projekt.

Za uništenje Kamenskog nitko nikada nije odgovarao, a namirili su se i stečajni upravitelj i svi vjerovnici, osim radnika. Postoje informacije da će se na mjestu njihove tvornice u Relkovićevoj izgraditi privatna bolnica koju si žene nižeg socijalnog statusa, poput radnica Kamenskog, sigurno neće moći priuštiti. Unatoč svoj nepravdi koja im je učinjena hrabre radnice Kamenskog nisu odustale od borbe nego su se organizirale i pokrenule proizvodnju, a nabavka novih industrijskih strojeva omogućit će im da tu proizvodnju prošire i dignu na višu razinu. Stoga, crowdfunding kampanju radnica Kamenskog moramo podržati na koji god način možemo, jer je podrška kampanji podrška radničkoj borbi, hrabrosti, ustrajnosti te trudu i radu na obnovi uništene proizvodnje.